Medijske kompetencije nasuprot manipulaciji
Što knjižnice mogu učiniti protiv širenja lažnih vijesti

U borbi protiv lažnih vijesti knjižnice su loše opremljene, smatraju kritičari. Možda smo ih zaista prerano doživjeli kao branu takvim vijestima. No, u okviru svog dosega svakako mogu djelovati protiv manipulacija.
 

Eto nam plakata. „How to spot Fake News“ (Kako prepoznati lažne vijesti). Objavio ga je Međunarodni savez knjižničarskih društava i ustanova IFLA (International Federation of Library Associations and Institutions), preveden je na čak 40 jezika, a često se citira kao primjer nove medijske kompetencije knjižnica. No, ujedno je i ukraden. Barem tako misli bibliotekar M. Connor Sullivan.
 
U svom eseju objavljenom u ožujku 2018. godine u časopisu „Journal of Librarianship and Information Science“ pod naslovom „Why librarians can’t fight Fake News“ („Zašto se knjižničari ne mogu boriti protiv lažnih vijesti“), Sullivan se ne slaže s nadom, raširenom proteklih godina, da su zaposlenici knjižnica u stanju to postići. Problem za Sullivana pritom nije u tome da je spomenuta infografika saveza IFLA preuzeta iz jednog članka sa stranice FactCheck.org iz 2016. godine, nego u tome da je razina znanja u knjižnicama kad je riječ o pogrešnim, netočnim informacijama i lažnim vijestima prema njegovom mišljenju još uvijek previše površna.

Algoritmi kao protivnici i pomagači

Knjižnice neminovno zaostaju za zbivanjima ako se u njima i dalje misli da se samo web-stranice s neprofesionalnim i šlampavim dizajnom mogu smatrati falsifikatima. Na taj način previđa se jedan od najvećih problema kad je o lažnim vijestima riječ, a to je, naime, vještina nevjerojatno dobrog kopiranja službenih izvora, smatra Sullivan.

U biti, najkasnije tijekom predsjedničkih izbora u SAD-u 2016. godine postalo je jasno da su tehničke mogućnosti za pokušaje manipulacija dosegnule nove dimenzije, naročito u društvenim medijima. Stoga ćemo taj problem većim dijelom morati i riješiti na tehnički način. Velika imena iz branše, poput Ryana Holmesa, osnivača platforme Social-Media-Management-Plattform Hootsuite, preuzimaju obvezu pobrinuti se za to da društvene mreže ubuduće bolje nadziru objavljene sadržaje.
 

Kako djeluju lažne vijesti?

Prema Sullivanu, knjižnicama među ostalim nedostaje dublje razumijevanje o tome što su točno pogrešne informacije te kako one djeluju na funkcioniranje mozga. U dosadašnjem radu knjižnica u ovom području često se polazi od toga da je širenje valjanih informacija najbolje sredstvo protiv lažnih vijesti. No „dobre informacije“ ne dolaze u prazninu – one se moraju probiti kroz lažne vijesti koje su se već usidrile u glavi. Istraživači mozga otkrili su da je to neusporedivo teži zadatak. Pogrešne informacije tako mogu, primjerice, učvrstiti već prisutna uvjerenja, pa pokušaj korekcije može dovesti do takozvanog backfire učinka – činjenice koje nisu u skladu s vlastitim stavovima u stanju su dodatno učvrstiti te stavove.
 
Otegotna je okolnost da je pojam „Fake News“ postao pomodan, a primjenjuje se na razne fenomene – kako na potpuno izmišljene vijesti, tako i na vijesti koje se iz političkih razloga obojeno prikazuju, ali imaju istinitu srž. Tome treba pridodati i mišljenja kamuflirana u činjenice, kao i klasične novinarske patke: dezinformacije koje u pravilu počivaju na zabludi.

Tu u igru ponovo dolazi ljudski faktor, pa time i knjižnice i njihovi zaposlenici. Jer, informacije su osjetljiva roba, posebno kad se dogodi da izazivaju postojeća uvjerenja. Ne treba podcijeniti niti činjenicu da se u knjižnicama već može pronaći osnovno znanje o tome kako se informacije mogu vrednovati i provjeriti.

Proslijediti znanje u mreži

Zasigurno će mnogi knjižničari i sami morati steći moderne medijske kompetencije koje bi trebali posredovati dalje. No, to neće biti zadatak za pojedine aktere, već za cjelokupnu mrežu: „Trebat će nam više raznovrsnih tipova knjižničara“, izjavila je Nate Hill iz vijeća knjižnice Metropolitan New York Library u razgovoru za Goethe-Institut. Istovremeno bi i srodne branše, poput primjerice novinarstva, mogle profitirati od knjižničarskog znanja – pri čemu, po mišljenju gospođe Hill, briga o arhiviranju predstavlja važnu komponentu u borbi protiv lažnih vijesti.
 
Kako bi mogla funkcionirati učinkovita razmjena znanja pokazuje nam jedan dojmljiv projekt međunarodnog istraživačkog odbora za razmjenu International Research & Exchange Board (IREX) u Ukrajini. Kako bi se suprotstavila propagandi koju financira Rusija, ova međunarodna dobrotvorna organizacija najprije je školovala knjižničare, a u konačnici i ukupno 15.000 Ukrajinaca, kako bi znali provjeriti izvore i prepoznati plaćena mišljenja, huškanje, kao i krivotvorene videomaterijale i fotografije, na taj način suzbijajući manipulacije.

Knjižnice zaista nisu u cijelosti opremljene za borbu protiv lažnih vijesti. No, ispunjeni su preduvjeti da se u toj borbi primjenjuju sve učinkovitija sredstva.