Spoken word
Kada jezik postane događaj
U Njemačkoj je od 1990-ih godina nastala živa scena pisaca za binu, koja je i internacionalno dobro umrežena.
Von Matthias Jügler
Lirika zahtijeva tišinu i intimnost – ko piše ili čita pjesme uglavnom je sam sa sobom. U slučaju spoken worda, situacija je potpuno drugačija. „Ako nema publike, onda nema ni prostora za govornika, i obrnuto”, kaže Nora Gomringer. Njemačko-švicarska liričarka i recitatorka koja je 2015. godine dobila nagradu Ingeborg Bachmann jedan je od najvažnijih glasova na sceni spoken worda na njemačkom govornom području. Izvedba pjesme pred slušaocima za nju predstavlja trenutak kolektivnog opažanja i zajedničkog iskustva. „Tekst tako postaje audio-vizuelni događaj.
I za pisca Basa Böttchera, koji je bio jedan od osnivača te scene 1990-ih godina, odlučujuća je prezentacija teksta – „performans”: „Misli se poetski posreduju zvukom i ritmom. ” Rezultat je, prema njegovom mišljenju, ponovno prisjećanje na izvornu ideju lirike kao zvučnog konstrukta – upravo to čini čaroliju spoken worda. To i kod publike nailazi na dobre reakcije: početkom 2014. godine, glumica Julia Engelmann je potpuno neočekivano imala hit na Youtubeu: video sa njenim nastupom pregledan je više od 9 miliona puta. U svom poluotpjevanom, a poluizgovorenom tekstu One Day/Reckoning Song bavi se stvarima koje pokreću mnoge: Kako koristimo svoje vrijeme? Šta uradimo od mogućnosti koje nam život nudi?
ŠEST HILJADA GLEDALACA NA PRVENSTVIMA U POETRY SLAMU
Kada je Bas Böttcher 1997. godine u jednom malom berlinskom klubu pobijedio na prvom Njemačkom prvenstvu u poetry slamu, bilo je prisutno 150 gledalaca. Od tada je grupa takmičara i osoba koje se zanimaju za to vrlo brzo porasla – za umjetnike lirske izvedbe to je značilo da izlaze iz sporednog kutka i ulaze u svijest javnosti. Format poetry slama pritom se etablirao kao okvir i oblik prikazivanja spoken worda. Pjesnikinje i pjesnici nastupaju jedni protiv drugih, na kraju publika bira pobjednički tekst. „U međuvremenu, na prvenstva dolazi u prosjeku 6.000 ljudi”, kaže Böttcher. On i njegove kolege, pored toga, dobivaju upite za nastupe na televiziji i za priloge na radiju. Surađuju sa crtačima graphic novela, muzičarima i filmadžijama. Godine 2015, Böttcher je sa Wolfom Hogekampom izdao knjigu Poetry Slam Fibel, neku vrstu standardnog djela scenskog pjesništva na njemačkom jeziku, s tekstovima 55 autorica i autora.
Scena je izvrsno umrežena. Strukture i umjetnici postali su profesionalniji. Gotovo nijedan njemački grad ne mora više izlaziti na kraj bez redovnih poetry slamova. Izvođači su zato, prije svega, jedno: na putu. Böttcher je već nastupao na mnogim mjestima i zna o čemu govori: „Scenski pjesnici provode pola života na turneji.” Čak i kritičari s pohvalom primjećuju visok stepen razmjene među umjetnicima i veliki domet među publikom. U poređenju sa romanopiscima za koje su javni nastupi samo dodatna mogućnost posredovanja svog djela, za Böttchera i ostale njihov pravi rad sastoji se upravo iz tih nastupa – i izvan Njemačke. Tako Nora Gomringer u aprilu 2016. godine uređuje festival Poesia en Voz Alta u Casa del Lago, ustanovi u okviru Universidad Nacional Autonoma de Mexiko u Ciudad de Mexiku. Na tom sastanku težište će biti na njemačkom jeziku, sa umjetnicima kao što su Dalibor Marković, Dirk Hülstrunk, zatim grupom Munka Klangkollektiv i snimateljicom poezije Judith Kinitz.
NJEMAČKI TEKSTOVI SU VIŠE HUMORISTIČKI NEGO SOCIJALNOKRITIČNI
Šta čini umjetnost spoken worda iz Njemačke? „Tekstovi su umjetnički i često humoristični, dok se u drugim zemljama u prvom planu nalaze politika i socijalna kritika”, kaže Nora Gomringer. I Bas Böttcher to slično vidi, ali istovremeno brojnim aktuelnim djelima spočitava nedostatak dubine: „Nažalost se može primijetiti jaka tendencija prema komičnom tekstu.” Redovno se mogu čuti tekstovi kod kojih je autoru poenta očito bila mnogo bitnija od sadržaja. Kako se mogu spojiti kritika društva i humor to, naprimjer, pokazuje Julius Fischer. U njegovom tekstu Imigranti on se bavi neprijateljstvom prema strancima u njegovoj domovini, pokrajini Sachsen – a ipak se može i smijati.
Scena spoken worda dosta je široka: „Nismo samo mi pjesnici dio nje”, kaže Böttcher, „nego i pripovjedači priča, komičari, satiričari i freestyleri”. Na takmičenjima u poetry slamu postoji i takmičenje za nova imena i glasove. Učestvovati mogu umjetnici mlađi od 20 godina. „Tako scena za publiku ostaje veoma raznovrsna i svako nekoliko godina se sama obnavlja.”