Kobasica i paprenjak
Ovakav okus ima Njemačka u svijetu
![Internacionalno omiljeni su prije svega bavarska kuhinja i tradicija Internacionalno omiljeni su prije svega bavarska kuhinja i tradicija](/resources/files/jpg562/737-2-formatkey-jpg-w320m.jpg)
Svinjska koljenica u Južnoafričkoj Republici ili knedle u Tajlandu – njemačka kuhinja može se pronaći na svim kontinentima. Reprezentacija kulinarske Njemačke ograničena je, međutim, na tek nekoliko specijaliteta.
U Chiang Maiu turistima se može desiti da im na putu prema noćnoj tržnici priđe Tajlanđanka u dirndlu i s tradicionalnim šeširom. U glavnom gradu provincije svoje domovine, ona nastoji oduševiti prolaznike za nešto apsolutno neregionalno: ona reklamira njemačku kuhinju u restoranu koji nosi naziv „Hofbräuhaus”. Na jelovniku su šnicla, svinjska koljenica i pečenje s knedlama. Njemački način pisanja tih jela prilično je „egzotičan”, a na internetskim platformama za ocjenjivanje se mišljenja po pitanju njihovog pripremanja i okusa uveliko razilaze.
BAVARSKA KUHINJA I TRADICIJA SU OMILJENI
Kulturologinja iz Leipziga Maren Möhring u svojim studijama bavila se utjecajem gastarbajterskih kuhinja na njemačku kulturu hrane, te je – tako reći kao pokus u drugom smjeru – pogled usmjerila i prema vani: „Njemačka kuhinja se u inostranstvu pojavljuje gotovo isključivo kao kuhinja specijaliteta, a ti specijaliteti se prvenstveno odnose uglavnom na Bayern. Svugdje na svijetu postoje restorani sa njemačkom ponudom. Ali oni su prvenstveno smješteni u kontekst Oktoberfesta”, tvrdi ona.
KOBASICA I MESO KAO KULINARSKI REPREZENTANTI
To je možda i zato što se Nijemci u inostranstvu smatraju narodom koji dosta jede meso. Kao izvozna nacija, oni to izgleda i potvrđuju. Meso i mesni proizvodi su u 2015. godini sa 18,8% imali veliki udio u cjelokupnom izvozu. Glavni kupci bile su države Evropske unije. SAD, Rusija i Kina spadaju među ostale velike kupce. U novije vrijeme, izvoz mesa, prvenstveno piletine, u Afriku, sve češće je postao predmet diskusija: u Evropi – a Njemačka je vodeća u vezi s tim trendom – na tržište uglavnom idu „fini” dijelovi peradi, poput prsa ili bataka. Ostaci se jeftino prodaju u Africi, što tamo dovodi do ometanja vlastitog uzgoja peradi.
AMBASADORI DOMAĆE KUHINJE U TUĐINI
Ipak se na afričkom kontinentu, kao nekadašnjem kolonijalnom području srednjoevropskih država, još uvijek mogu pronaći mnogi tragovi njemačkih kulinarskih sklonosti. Rulade u namibijskom Windhoecku ili svinjska koljenica u južnoafričkoj pustinji Karoo ne predstavljaju nikakva prevelika iznenađenja, već su tamo na jelovniku svakodnevno. Za nepce su uglavnom pripravljeni uvjerljivije nego, recimo, bavarska kuhinja, koja se turistima nudi u nekim jugozapadnim regijama SAD-a.
Može biti da je kulinarski provincijalizam, nepovjerenje prema akcentima okusa iz tuđine, čežnja za mirisom domovine ono što postane ambasadorima vlastite kuhinje u nekoj drugoj zemlji, a možda je to jednostavno smisao za posao. U turističkim regijama koje rado posjećuju njemački turisti, na Kanarskim ili Iberskim ostrvima, sauerkraut, kobasica i svinjeće pečenje raširili su se zbog razloga zbog kojih bi se neki bjelosvjetski putnik sa svojom radoznalošću za dinstanim insektima ili krokodilskim mesom sa roštilja zgražavao. Sa druge strane, upravo taj pionirski duh takvih putnika nosi zasluge za to što se u međuvremenu krokodilsko, nojevo i kengursko meso nudi i na njemačkim jelovnicima. Putovanje obrazuje na mnogo načina – pa i po pitanju tolerancije okusa.
DINAMIKA KULINARSKOG SVIJETA
OKUS NJEMAČKOG BOŽIĆA