50 godina migracije
Toliko višejezična je Njemačka
Kakvu ulogu igra višejezičnost u školama i javnim ustanovama? I kako se u Njemačkoj razvija politika po tom pitanju? To su bila pitanja vodilje konferencije na temu „Nakon 50 godina: migracija – višejezičnost – obrazovanje”, koja je u oktobru održana u Dortmundu.
U prvom plenarnom predavanju na konferenciji u Dortmundu, lingvista iz Berlina Konrad Ehlich pokazao je kako se norma jednojezičke nacije u Njemačkoj historijski razvila i zašto društvo danas ima takve poteškoće s činjeničnom višejezičnošću. Jedno od težišta ostalih predavanja i diskusija bilo je pitanje kako se višejezičnost može utemeljiti u radu obrazovnih institucija: zašto su programi podrške u učenju jezika na prijelazu iz vrtića u osnovnu školu često neuspješni? Koju ulogu mogu igrati roditelji i višekulturalni medijski projekti u školi? Da li su studenticama i studentima sa migracijskom pozadinom potrebni specifični programi za podršku u učenju jezika? I na što se mora obraćati pažnja u obrazovanju nastavnika?
Višejezičnost u vrtiću, školi, na univerzitetu
Sastanak u Dortmundu
| Foto: Yueksel Ekinci Kocks/Ali Osman Oeztuerk
Predstavljeni su, naprimjer, projekti ProDaZ – Njemački kao drugi jezik na svim studijskim usmjerenjima na Univerzitetu Duisburg-Essen ili Pravi očevi Regionalne službe za podršku djece i omladine iz doseljeničkih porodica (RAA) u Herneu: Univerzitet Duisburg-Essen u okviru svog prototipskog projekta ProDaZ – Njemački kao drugi jezik želi na svim studijskim usmjerenjima razviti težišni profil za studentice i studente koji se obrazuju za nastavnička zanimanja u svim oblastima kako bi se djeca sa migracijskom pozadinom dugoročno mogla jezički podržavati na svim predmetima. RAA Herne u okviru svog projekta nastoji ojačati ulogu turskih očeva i koristiti je kao pozitivan uzor za socijalizaciju njihove djece.Njemački jezik potiskuje jezike porijekla
Naučnica iz Bochuma Maria Costa u svom predavanju bavila se pitanjem kakav utjecaj migracija može imati na jezike porijekla: posvetila se tome kako su u Wolfsburgu, vjerovatno „najvećem italijanskom selu sjeverno od Alpa”, nastali njemačko-italijanski neologizmi poput „smeldare” za „odjaviti se” (abmelden) ili „grillare” za „roštiljati” (grillen). Budući da mlađi potomci migranata jedva govore kako italijanski standardni jezik, tako i regionalne italijanske dijalekte, Costa pretpostavlja da će oni u budućnosti potpuno nestati iz tog grada u pokrajini Niedersachsen. Sličnu budućnost Ingo Schöningh sa Goethe instituta u Tokiju predviđa i za vijetnamski jezik kao migrantski jezik u Njemačkoj: dok bivše izbjeglice sa brodica u Zapadnoj Njemačkoj i bivši radnici pod ugovorom u DDR-u iz Vijetnama, prema Schöninghu, loše vladaju njemačkim jezikom, njihova djeca često govore njemački jezik na tako visokom nivou da se to paradoksalno može označiti kao „maternji jezik”. Schöningh vijetnamske migrante zbog uzornih uspjeha mlađe generacije u školi predstavlja kao best practice primjere. Istovremeno ukazuje na to da, prema jednoj nastavnici vijetnamskog jezika, s kojom je razgovarao, u tim porodicama ponekad postoje problemi u sporazumijevanju između roditelja i djece, koji djelimično ometaju komunikaciju u porodicama.Naravno višejezično
I Tanja Treichel i Christiane Maree iz Udruženja binacionalnih porodica i partnerstava predstavile su porodicu u kojoj sporazumijevanje između djece i roditelja zbog jezičkih barijera ne funkcionira besprijekorno. Roditelji koji govore arapski jezik ne razumiju arapski jezik koji govore njihova djeca jer je pod velikim utjecajem struktura iz njemačkog jezika. Međutim, Treichel i Maare, na osnovu svojih iskustava iz porodičnog savjetovanja, istovremeno utvrđuju da je višejezičnost u bezbrojnim binacionalnim porodicama sasvim normalna i da pritom postoji mnoštvo konstelacija, ko s kim govori koji jezik i ko koga razumije: „Prvo bavljenje konkretnim slučajevima iz prakse pokazuje da ljudi sa višekulturnim, odnosno hibridnim identitetom često uspješno postanu višejezične osobe; oni se bez problema prebacuju sa jednog jezika na drugi, ili na više njih, i odupiru se kako klasičnim nastojanjima diskursa vezanog za „njemačku kulturu vodilju” da ih prisvoji tako i etnički konstruiranim migrantskim zajednicama.”