Svjetska baština Bauhaus
Eksperimentalni prostor moderne

Vjerovatno nijedna druga umjetnička škola nije postigla jednu tako dalekosežnu svjetsku slavu u oblasti umjetnosti, arhitekture i dizajna u 20. stoljeću kao što je to učinio Bauhaus, koji je 1919. godine osnovao Walter Gropius. Godine 1925. Bauhaus se preselio iz Weimara u Dessau i tamo dobio vlastitu zgradu sa radionicama, prostorijama za nastavu i za stanovanje studenata te stambenim kućama za profesore, koji su se zvali „majstori”. Danas je Bauhaus s tim majstorskim kućama u Dessau-Roßlau na listi UNESCO-ove svjetske baštine.

Čovjek i tehnika, spoj industrije i privrede te modernizacija grada Dessau, to su bile nove slike vodilje 1920-ih godina, koje su političare, kao što je liberalni prvi gradonačelnik Fritz Hesse, navele na to da tu umjetničku školu, koja je bila protjerana iz Weimara, ugoste u Dessauu. Godine 1924. vođeni su prvi preliminarni razgovori sa direktorom Bauhausa Walterom Gropiusom i savjetom majstora u vezi sa preseljenjem Bauhausa. Godinu kasnije, već je započeo nastavni proces u Dessauu, a u decembru 1926. uslijedilo je otvaranje nove školske zgrade, kojem je prisustvovalo preko 1.000 gostiju.

Smjelost i transparentnost

Grad Dessau je, kao investitor gradnje, na raspolaganje stavio novac, kako za zemljište koje se nalazilo na slobodnom terenu na sjeverozapadu starog rezidencijskoga grada u blizini kolodvora, tako i za izgradnju nove školske zgrade i izgradnju majstorskih kuća. Do današnjeg dana, grad je vlasnik svih bauhausovskih građevina. Planiranje nove zgrade bilo je u rukama biroa Waltera Gropiusa, a kao rukovodeći saradnici u projektiranju su učestvovali arhitekti Carl Fieger i Ernst Neufert.

Konačno je Gropius dobio šansu da izgradi školsku zgradu prema vlastitim zamislima. Smjelost i tehničko-elegantna transparentnost njegovog djela prvijenca, pogona Fagus u Alfeldu, koji su Walter Gropius i Adolf Meyer sagradili s takozvanim courtan wall, prozirnom fasadom od stakla, odlikuje i bauhausovsku zgradu u Dessauu. Geometrijski jasna i mirna,  cjelokupna građevina se strukturira u tečni prelaz, sačinjen od vertikalnih i horizontalnih spojeva, od malterisanih površina, nizova uskih prozora, fasada sa otvorima i staklenim zidovima velikih površina.                                         

Pritom ne postoji nikakva središnja perspektiva iz koje se zgrada može posmatrati. Kako bi se ta zgrada razumjela u potpunosti, mora se prolaziti kroz nju i obilaziti oko nje. Posebno upečatljivo djeluje zastakljeno, trospratno krilo sa radionicama. Ono je dvospratnim mostom, u kojem su bile smještene uredske i administrativne prostorije, povezano sa jednako visokim krilom zgrade, namijenjenim za prostorije škole za umjetnički obrt i zanatske škole. Jednospratni građevinski trakt sa menzom, aulom i binom posreduje između krila za radionice i petospratne zgrade, u kojima su bili smješteni ateljei, zdanjem zvanim Prellerhaus, sa njegovim upečatljivim i isturenim balkonima. Tu je prvobitno bilo smješteno 28 ateljea za stanovanje, namijenjenih za studente i mlade majstore. U izradu unutrašnjeg dizajna svih zgrada bile su uključene sve radionice u sklopu Bauhausa.

Umjetnost i industrija

Nekolicina bivših učenika iz Weimara preuzela je u Dessauu radionice kao mladi majstori: Herbert Bayer je, naprimjer, vodio radionicu za štampanje i reklamu, Marcel Breuer vodio je stolariju. Pored toga, postojala je i metalska radionica, tkaonica, radionica za zidno slikarstvo, radionica za obradu plastike i bina. Bauhaus je u Dessauu slijedio izmijenjen program, u kojem su industrija i nauka sve više dobivale na značaju za dizajniranje. Škola se trudila da postigne da se novodizajnirani proizvodi izrađuju u serijama.                               

Politički obrat u kojem su nacionalsocijalisti u pokrajini Saska-Anhalt preuzeli vlast doveo je, međutim, ponovo do nagloga kraja univerzitetskog poslovanja. Već 1931. godine, Bauhaus je kao „buktinja Moskve” (Alexander von Senger) trebao biti zatvoren i srušen. Godine 1932. školske aktivnosti izmještene su u Berlin, a 1933. godine, nakon jedne akcije Državne tajne policije (Gestapo), uslijedilo je ukidanje škole.

Bauhaus živi

Bauhaus u Dessauu ostao je stajati na svom mjestu, ali je dosta oštećen u zračnim napadima tokom Drugog svjetskog rata. Prvi planovi za rekonstrukciju, koji su od bauhausovca Konrada Püschela i potiču iz 1960-ih godina, ostali su samo mrtvo slovo na papiru. Godine 1974. zgrada Bauhausa je, kao historijski spomenik od nacionalnog i internacionalnog značaja, upisana na popis spomenika DDR-a, a dvije godine kasnije započeta je sveobuhvatna rekonstrukcija. Izgradnjom naučno-kulturnog centra započelo je ponovno oživljavanje ideje Bauhausa, na koju se mogla nadovezati Fondacija Bauhaus prilikom svog osnivanja 1994. godine. Godine 1996. uslijedio je upis zgrade Bauhausa u Dessauu, zajedno sa majstorskim kućama i građevinama u Weimaru, na popis svjetske baštine UNESCO-a.                                                                   

Fondacija Bauhaus slijedi umjetničko-naučnu misiju i posvećuje se istraživanju, sakupljanju i posredovanju ideje Bauhausa, te dijalogu između arhitekture, dizajna i umjetnosti u 21. stoljeću. Preko 100.000 posjetilaca iz svih dijelova svijeta svake godine posjećuju Dessau.

Nazad na dosije