Socijalni mediji u muzeju
Blizu ljudi

Sakupljati, čuvati, istraživati, obrazovati – to su do sada bili klasični zadaci muzeja. Danas se pred kulturnim institucijama nalaze novi izazovi. Muzeji se u digitalnom dobu moraju prilagoditi demografskim promjenama i promijenjenim navikama u gledanju. Pritom vidljivost muzeja u navali informacija igra odlučujuću ulogu. I pitanje je da li ostavlja trajan dojam na internetu.

Raste potreba da se i na internetu može stupiti u kontakt sa omiljenim muzejem. Međutim, uspješna komunikacija na socijalnim mrežama može se postići samo uz pomoć pametne digitalne strategije. Muzej Städel u Frankfurtu naglašava mogućnosti koje nudi neograničen pristup za sve u digitalnom prostoru. Savremeno orijentirana zbirka umjetnosti Nordrhein-Westphalen u Düsseldorfu radi na tome da posjetiocu uz pomoć aktuelnih tehničkih mogućnosti ponudi individualiziran pristup umjetničkim djelima. Još uvijek uz oklijevanje, ali sve češće se u muzejima uspostavljaju službe koje će se baviti isključivo digitalnim nastupom kuće.

POŠILJALAC I PRIMALAC

U čemu učestvovati? Na to pitanje ne može se dati jednostavan odgovor jer za svaku platformu postoje vlastite zakonitosti. A dostupnost ciljnih grupa također se ne može svesti na neke jednostavne formule.

Ukoliko bacimo pogled na aktivnosti muzeja na Facebooku, primjećujemo da su, osim najava manifestacija, omiljeni i prilozi koji uz pomoć nekog aktuelnog sadržaja pozivaju na interakciju. Neke kuće eksperimentiraju funkcijom koja omogućava videoprijenos uživo. Facebook funkcionira poput izlaganja robe u izlozima neke pješačke zone. Najveći odziv postoji prvenstveno kod velikih marki. Na mjestu broj jedan svih njemačkih muzeja s preko 500.000 likeova nalazi se Muzej Merzedes Benz u Stuttgartu. Ali i umjetničke galerije s čestim promjenama izložbi popularne su kod zajednice na Facebooku. Tako galerija Schirn u Frankfurtu ima gotovo 90.000, a Državna galerija u Bonnu oko 75.000 likeova.

Na Twitteru, mreži za microblogging, muzeji budu nagrađeni pojačanom interakcijom. Ako vladaju komunikacijom u realnom vremenu, svoje sadržaje mogu prezentirati široj publici prvenstveno prilikom internacionalno postavljenih akcija, kao što su #MuseumWeek oder #askacurator, a mogu uspostaviti i razgovor s publikom.

DIJELJENJE I UČESTVOVANJE

U svakom pogledu ima smisla povezati se online i offline. Tu muzeji mogu izgraditi vjernu grupu sljedbenika koji djeluju kako na internetu tako i analogno kao ambasadori kuće. Brojni susreti, naprimjer na Tweetupovima, ličnim susretima korisnika Twittera, dokazali su to. Muzej Städel je na večeri socijalnih medija, povodom 200. godišnjice svog postojanja, došao do 120 ljudi na licu mjesta, ali ukupno do nekoliko puta većeg broja na internetu. Muzeji kao čuvari umjetničkih djela koja posjeduju specifičnu auru i, uglavnom, neobičnih arhitektura upravljaju dragocjenim slikovnim motivima. Omogućavajući influencerima, dakle blogerima na socijalnim medijima, koji imaju velik domet, pristup tim motivima, naprimjer u vidu ekskluzivnih „PhotoWalks”, privlače sve veću zajednicu na platformi za fotografije – Instagram. Ko tamo, naprimjer, potraži krilatice #artwatchers ili  #emptymuseum, brzo će mu se otvoriti apetit da posjeti neki muzej.

INTERAKCIJA

Promjene u oblasti medija ne donose samo nove pretpostavke za to kako bi se neki muzej trebao predstavljati prema vani. Mijenjaju se i očekivanja posjetilaca. Naime, danas je svako u stanju  proizvoditi vlastite sadržaje i želi izdašno koristiti tu mogućnost. Na socijalnim mrežama važna je prije svega interakcija. Jednostavno rečeno, Web 2.0 rado se predstavlja kao „Web u kojem se učestvuje”. Ovdje se radi mnogo više od pukog lajkanja.   

Posebno uspješne akcije na socijalnim mrežama žive od inputa učesnika. Jedan primjer za to bio je #myRembrandt, akcija koju su inicirale Pinekoteke München. Posebno za taj povod napravljena replika jednog malog Rembrandtovog autoportreta, blogerima i fanovima socijalnih mreža ponudila je savršen predložak za pričanje vlastitih priča. Tako su oni postali su-kustos za nove sadržaje. Nastali su emocionalni odnosi prema Rembrandtovoj umjetnosti, ali i uska veza s kućom koja ubuduće, prilikom akcija, uvijek može računati na podršku ljudi koje je pridobila na ovaj način.

MINI-STORYTELLING ZA SVAKOG

Međutim, ne moraju to uvijek biti veliki projekti. I uz pomoć malih impulsa može biti potaknut user generated content, dakle sadržaj koji je proizveo korisnik. Tako je muzej Schloss Moyland svojom akcijom #beuysheute mnoge fanove tog umjetnika motivirao da podijele vlastite misli povodom njegove godišnjice smrti, te je na taj način na internetu učinio vidljivim sjećanje na njega.

Posebno omiljena akcija na raznim socijalnim medijima također je i #MuseumSelfie, ideja da u muzeju fotografiraš sebe i tako postaneš dio akcije širom svijeta. Tako mreža skuplja bezbrojne pozitivne izjave o nekom određenom muzeju ili čak nekom posebnom umjetničkom djelu. U muzeju Osthaus u Hagenu to je čak otišlo korak dalje. Tu se organizirala izložba selfie stanica, vezanih za slavna umjetnička djela. Na taj način može se zaobići i problem autorskih prava za slike, koji je u brojnim kućama doveo do zabrane fotografiranja.

Osmotri li se krajolik njemačkih muzeja, mora se ipak osvojiti još veliki prostor u digitalnom svijetu. Kako bi se potencijal otvorenog muzeja pokazao spremnim za budućnost, potrebno je, prije svega, školovano osoblje. Stoga su univerziteti hitno pozvani da ne isključuju temu posredovanja kulture u socijalnim medijima, nego da je izričito potiču. Onda će uspjeti i s posjetiocem.