Gradnja instrumenata
Tehnika, umjetnost i zaštita vrsta
Jedni koriste softver, drugi domaće drvo. Trenutni spektar u oblasti gradnje instrumenata u Njemačkoj je velik, kao što je i internacionalna konkurencija.
Von Andreas Kolb
Ono što je u 19. stoljeću u građanskom domaćinstvu predstavljao klavir, to su danas laptop i mobilni telefon. Oni nam u dnevnu sobu donose najnovije zvukove iz operskih kuća, koncertnih dvorana, jazz klubova, najvećih stadiona, dvorana ili klubova. Ako neko iz toga želi izvesti zaključak da su klavir i drugi „ručni” muzički instrumenti sada odslužili svoje, ta osoba se itekako vara.
PRAVITI MUZIKU JE U TRENDU
Prema aktuelnoj studiji Medijsko-pedagoškog udruženja za istraživanje Südwest, svaka četvrta mlada osoba između 12 i 19 godina redovno svira muziku, i to na konvencionalnim instrumentima. Tako se muziciranje nalazi na četvrtom mjestu najomiljenijih nemedijskih aktivnosti u slobodno vrijeme, iza sastajanja s prijateljima, sporta i porodičnih aktivnosti, a ispred posjećivanja sportskih manifestacija ili partija. Cjelokupni volumen njemačkog tržišta instrumenata i muzičke opreme stoga se već godinama, uz manje promjene, kreće u oblasti od oko 900 miliona eura prometa godišnje. Najveći udio u prometu unutar robne grupe muzički instrumenti i dalje zauzimaju gitara, bas i co[AŠ1] . sa 145 miliona eura prometa. Odmah na drugom mjestu nalaze se instrumenti sa dirkama, praćeni mikrofonima i slušalicama te ozvučenjem. Tek na petom mjestu dolazi bubanj, praćen puhačkim instrumentima i žičanim instrumentima.
Dok se tokom proteklih godina u svim navedenim segmentima – izuzev ozvučenja – moglo primijetiti blago opadanje prometa, jedini porast vrijedan spomena može se zabilježiti u oblasti kompjuterskog softvera. Uprkos Silicon Valleyu i inovacijskom pritisku sa Dalekog istoka, zemlja muzike Njemačka i u toj oblasti nalazi se pri samom vrhu. Bez obzira na to da li se radilo o muzici R&B ikone Beyoncé, Depeche Modea ili holivudskim soundtrackovima Hansa Zimmera, svi oni imaju nešto zajedničko: svi proizvode svoju muziku na istim instrumentima iz Berlina: Ableton Live. Taj softver instaliran je na milionima laptopa širom svijeta, korisnici uz pomoć njega proizvode pop, rock, dubstep, neoklasiku i, na kraju krajeva, sve moguće. Laptop orkestri i ansambli također uživo izvode muziku kojom upravljaju pomoću aplikacije.
DIGITALIZACIJA ANALOGNIH INSTRUMENATA
I „konvencionalne” instrumente stigao je trend digitalizacije. Time se ne misli na ozvučenje u užem smislu jer su u međuvremenu koncertni klavir, limeni instrumenti i drveni puhački instrumenti, ali i gudački instrumenti digitalno prošireni. Tako što se instrumentom, preko mikrofona i elektromagneta, pokrene i laptop, pa se uz to uzmu i pokretne slike, nastaju veliki metainstrumenti našeg vremena. Tu se spaja staro sa novim, live svirka sa aparaturom. Uspješnih primjera postoji koliko hoćeš, godine 2017, naprimjer, duo Francesce Verunelli za flautu i klavir „A Man Sitting At The Piano”, praizveden na Danima muzike u Donaueschingenu. Flautist Michael Schmid iz ansambla Ictus svirku na klaviru započne svojim instrumentom i tako svojim tonovima izazove čitave klavirske kaskade, a da pritom više nije potreban nikakav ljudski svirač.
Akustični Player Piano je u trendu i doživljava renesansu. Na prvom mjestu zasigurno je aparatura i softver Spirio, čiji je proizvođač Steinway, samostalni sistem za sviranje u visokoj rezoluciji, s kojim u domaćoj dnevnoj sobi mogu gostovati pijanistice i pijanisti svjetske klase. Poseban softver za mjerenje brzine čekića i pedala za prigušivanje i pomjeranje u stanju su tako autentično odsvirati interpretacije Jakoba Karlzona, Olge Scheps, Yoja Wanga, Lang Langa i drugih interpretatora na Steinwayu, da zaista djeluje kao da sviraju oni lično. Uz pomoć reperformance tehnike Zenph, neke vrste muzičke „tehnologije uskrsavanja”, na mehaničkom instrumentu mogu se slušati odabrane interpretacije velikih historijskih virtuoza kao što su Glenn Gould, Sergej Rachmaninow ili Art Tatum. Naravno da se na tom nadinstrumentu i vlastitim rukama može svirati po želji.
NOVE TEHNIKE, NOVI MATERIJALI
I tehnologija Yamaha Transacoustic uzda se u digitalno proširen instrument, pretvarajući rezonantnu dasku klavira u zvučnik. Njemački proizvođači klavira samo djelimično mogu ići ukorak s tim. Ali šta gotovo svako ima u svojoj ponudi jeste Silent Piano, kod kojeg čekići ne udaraju više po strunama, nego po senzorima, tako da se može muzicirati do kasno u noć a da se pritom ne smeta komšijama. Inovacije se ne zaustavljaju ni pred onim instrumentima za koje se smatra da su „razvijeni do kraja”. Music Minus One s pločama ili CD-ovima je lanjski snijeg. S tastaturama ili digitalno opremljenim klavirima možete imati ugođaj da Vas prati orkestar ili vlastiti snimci. Postoji i elektronski upravljana tehnika pedala za osobe u invalidskim kolicima ili rezonantna daska od karbonskih vlakana za ekstremne klimatske uvjete na brodovima ili u pustinji.
Tu na scenu stupaju umjetne smole, karbonska vlakna i drugi, novi materijali: francuski violinista i inženjer Laurent Bernadac u aprilu 2017. godine prvi put je na Sajmu muzike u Frankfurtu demonstrirao svoju 3D Varius violinu. Uz pomoć 3D tehnike štampanja Bernadac za cijenu malog auta može odštampati elektronsku karbonsku violinu, koja ispunjava profesionalne zahtjeve. Kao „lažni lim”, karbon se u međuvremenu primjenjuje i za izradu limenih puhačkih instrumenata. I zvuči iznenađujuće dobro.
ZAŠTITA VRSTA I IZRADA INSTRUMENATA
Karbonska tehnologija, koja dolazi iz autoindustrije i koja je već odavno u pobjedničkom pohodu i u izradi instrumenata, postala je značajna u vezi s potpuno drugom tematikom: od aprila 2014. godine, vlada SAD-a doslovno provodi Vašingtonski sporazum o zaštiti vrsta (CITES) iz 1973. godine i za muzičare. Orkestri iz čitave Evrope već su to mogli osjetiti na svojoj koži na turnejama po SAD-u. Da li je hvataljka eventualno napravljena od ebanovine sa Madagaskara, da li su čivije napravljene od zaštićene palisandrovine? Da li postoji žičnjak koji je od ebanovine? Ili gudalo sa ulošcima od kitove usi[AŠ2] ? Upravo 2014. godine desilo se nekoliko spektakularnih slučajeva, kada je, naprimjer, gostovanje Minhenske filharmonije u Carnegie Hallu u New Yorku moglo biti održano samo zahvaljujući energičnoj reakciji njemačke ambasade. Orkestar nije bio u stanju da na granici pokaže tražene potvrde o prihvatljivosti za svaki pojedinačni instrument, a pored toga ni potvrdu za putujuće izložbe za zbirne transporte instrumenata u kontejnerima. Čelistica Simfonijskog orkestra Bavarskog radija Zoé Karlikow morala je čekati čak dvije godine da ponovo dobije nazad zaplijenjeno gudalo, koje joj je bilo oduzeto na početku američke turneje 2014. godine. Karbonska gudala u takvim slučajevima mogu biti od pomoći, ali ona zato nisu ekološki prihvatljiva. Nakon što su odbačena, ostaju poseban otpad.
Sveobuhvatna primjena Vašingtonskog sporazuma o zaštiti vrsta ne pravi, međutim, probleme samo prilikom putovanja, nego i prilikom kupovine, prodaje i proizvodnje instrumenata. Drveni puhački instrumenti, kao što su fagot ili oboa, izrađuju se od jedne zaštićene vrste palisandrovine, od šimšira ili od ebanovine. Pored toga, ponekad se koriste i egzotične vrste tvrdog drveta, poput ružinog drveta, dakle, naročito palisandrovine vrste cocobolo. Hvataljke visokokvalitetnih gitara mogu se čak sastojati od brazilskog ružinog drveta, materijala koji spada pod najviši stepen zaštite.
NOVI PUTEVI
Ograničenja Vašingtonskog sporazuma o zaštiti vrsta stoga zahtijevaju da se u određenim segmentima razmisli o njima. Lothar Clauder sa Univerziteta za održivi razvoj u Eberswaldeu stoga je, s proizvođačem gitara iz Tübingena Reinhardt, proizveo instrumente od domaćih vrsta drveta koje mogu ići ukorak sa svojom egzotičnom konkurencijom. U tu svrhu su usavršili razne metode zagrijavanja i isušivanja, koje su do tada primjenjivane za povećanje otpornosti fasadnog drveta ili drveta na terasama. Proizvođač gitara iz Burghausena Frank Krocker, opet, već dvadeset godina gotovo potpuno se odrekao glasnjače instrumenta. Njegove frame work gitare u međuvremenu sviraju vrhunski muzičari iz cijelog svijeta.
Ono što se traži su znatiželja i inovacije. Proizvodnja instrumenata u Njemačkoj stoga se nalazi u strukturnim promjenama. Većina njemačkih proizvođača uspjela je zadržati svoj položaj u odnosu na konkurenciju iz zemalja sa niskim plaćama. Kao prvo, zato što su po pitanju kvaliteta još uvijek na svjetskom vrhu, kao drugo, zato što nove metode proizvodnje i uvoz pojedinih sastavnih elemenata iz inostranstva umanjuju pritisak na cijene.