Stanovati u Njemačkoj
Zajednica u dvorcu
Stanovati u dvorcu, živjeti s prirodom: tako bi se mogla sažeti filozofija stanovnika dvorca Tonndorf u Tirinškoj šumi. Oko 60 ljudi živi na tom idiličnom imanju, kao stambena, radna i životna zajednica.
Von Paul-Ruben Mundthal
-
Smješten na malom uzvišenju, dvorac Tonndorf je dobro vidljiv već izdaleka: njegovih oko 60 stanovnika, sa brojnim porodicama, organizirali su se 2005. godine u zajednici. Zajedno su htjeli očuvati zaštićeni dvorac, solidarno živjeti jedni sa drugima i živjeti ekološkim načinom života.
-
Simbol dvorca je 44 metara visoka glavna kula, čiji su zidovi debljine 3,70 metara. U njoj se ne može stanovati, koristi se samo kao platforma s koje se pruža prekrasan pogled. Dvorac, glavna kula i prednje dvorište okruženi su visokim zidom i jarkom.
-
Kameni most vodi od dvorišta dvorca vani. Cijela parcela zajednice obuhvata oko 30 hektara, a na njoj se nalaze i druge zgrade, polja, livade sa stablima voća, pašnjaci i šume. Pojedini dijelovi su zaštićena prirodna područja.
-
Arhitekt Thomas Meier je suosnivač zajednice. Tokom proteklih 13 godina, naučio je dosta toga o držanju životinja i plantažama voća. Dvije trećine svog dana provodi u prirodi – između ostalog, i kod otprilike 150 košnica, koje pripadaju zajednici.
-
Zajednica se nastoji uglavnom opskrbljivati sama – u to spada uzgoj stoke, kao i vlastiti odvodni sistem. Svoje proizvode prodaju, između ostalog, stanovnicima sela u okolini. Ukupno 20 članova zajednice te nekoliko uposlenika imaju posla na imanju, ostali rade vani.
-
Dvorska romantika se budi kada se uđe u gospodsko predvorje. Na donjem spratu nalaze se zajedničke prostorije poput kuhinje, sobe za bilijar i kafića; na gornjem spratu su privatne stambene površine.
-
Zajedničke prostorije dvorca Tonndorf sve su otvorene – također i za brojne grupe posjetilaca, koje dolaze iz cijelog svijeta. Na nedjeljnoj kafi mogu upoznati život zajednice. Jedan od ciljeva koji je zajednica sebi odredila jest učiniti dijelove dvorca opet dostupnim za javnost.
-
Na obilascima koje vodi Thomas Meier, posjetioci i stanovnici okolnih sela mogu pogledati zgrade i vanjski prostor – kao ove prostorije kafića, koje se trenutno restauriraju. U početku je vladala velika skepsa po selima da će zajednica uspješno realizirati tako velik projekt saniranja, priča on. Međutim, napredak je sada vidljiv za sve.
-
U zajedničkoj kuhinji ne sastaju se samo stanovnici dvorca, nego i grupe na seminarima i dobrovoljci koji učestvuju na internacionalnim radnim kampovima ili na nekoj od brojnih radionica, od joge do komunikacije bez nasilja. Svaki gost sam mora oprati suđe.
-
Ne žive svi stanovnici na zemljištu dvorca. Taj dio za stanovanje nalazi se u šumi, idilično smješten između hrastova i žalosnih vrbi. Stanovnici se tu mogu povući i uživati u prirodi.
-
Thomas Meier i njegova supruga smjestili su se u zgradi za stanovanje, udaljenoj oko 300 metara od dvorca. Za oko 80 kvadratnih metara stambenog prostora, u koji spada i mala vrtna kućica, plaćaju mjesečno 650 eura kirije. U to je uračunat i udio kirije za zajedničke prostorije te režije.
-
To da i djeca odrastaju u dodiru s prirodom, za zajednicu se podrazumijeva. Šumski vrtić „Skakavac”, malo izvan zemljišta dvorca, nudi poludnevnu skrb za 15 djece, među njima i djecu iz okoline.
-
Za budućnost Thomas Meier ima želju da zajednica i stanovnici sela sarađuju još uže. Već su započeli neke zajedničke projekte: na klupama za saputnike na izlazima iz naselja, stanovnici će ubuduće moći čekati na priliku da ih neko poveze, a planirano je i sađenje voćki između sela.
