Styleislam
Moda za kulturno razoružavanje

Kada je 2005. eskalirala svađa oko karikatura poslanika Muhameda i kada su islamski teroristi izvršili razorne atentate u Londonu Melih Kesmen,student dizajna  iz Wittena, došao je na ideju da islam predstavi na ljepši način. Njegova majica sa natpisom „I Love My Prophet“ postala je hit, tako da je on neočekivano postao i uspješan poduzetnik. Slijedi razgovor o islamofobiji, modi i životu u Njemačkoj.
 

Gospodine Kesmen, Vi zapravo uopšte niste namjeravali da napravite brand Styleislam…

Kao europski i njemački musliman napravio sam zapravo sve to za ljude kao što sam ja, za ljude koji se stalno suočavaju sa izvrnutom slikom islama nastalu u žutoj štampi (kakvu portretira uglavnom žuta štampa.) Primjetio sam da ljudi postaju nervozni kada ulazim u autobus  jer misle da sam potencijalni terorista. Tom osjećaju nemoći htio sam suprostaviti nešto pozitivno tako da je 2005. nastala majica sa natpisom „I Love My Prophet“. Bilo mi je bitno da svoj odnos prema poslaniku i prema svojoj vjeri definiram kao ljubav.

Pri tome se pozivate na Kuran.

Tačno! Mnogi ljudi uopšte ne znaju da od ukupno 114 sura u Kuranu njih 112 počinje božijim imenom i da se Bog naziva „Svemilosni“ i „Milostivi“. S druge strane današnja rasprostranjena slika o islamu nema baš ništa zajedničko sa milostivošću! Tu nešto nije u redu! Da bih se suprostavio toj nelogičnosti dizajnirao sam majicu za ljude kao što sam ja koji su se stalno morali nešto pravdati, a uopšte im nije bilo do toga…(smijeh)

Onda ste u toj majici  hodali po Londonu gdje ste tada živjeli.

Da, efekat je ponekad bio nevjerovatan!  Mnogim muslimanima je bilo drago da vide pozitivnu islamsku poruku, mnogima su oči zasijale. Oni su naprosto vidjeli da neko ko izgleda kao musliman može biti primjećen i kroz neki pozitivan iskaz.

Gdje prodajate svoje majice i tašne?

Ne prodajemo ih samo u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i SAD, već izvozimo i za Japan, Kazahstan, Brazil, Australiju, svuda. Čak i u južnu Afriku, Tamo čak imamo i radnju.

Ko nosi Vašu kolekciju StyleIslam?

Veliki broj naših kupaca su naravno muslimani, većina od njih živi u Europi. Međutim, na naše iznenađenje ima i mnogo nemuslimana kojima se sviđaju naše stvari. Oni čine četvrtinu naših kupaca. Ali oni najčešće nose majice sa natpisom „Jesus and Muhammed – Brothers in Faith“.

Kako je moguće uskladiti odjeću i modu sa islamom?

To je stvar kulture. U muslimanskoj civilizaciji se vijekovima razvijala moda inspirisana „islamskim duhom. Iako postoje i određene regionalne specifičnosti, osnovna karakteristike ovog modnog stila jeste odjeća koja pokriva “auru” - znači sve, što se smatra seksi. Kada ispoštuju to pravilo dizajneri mogu kreirati svoju „modu“.

Šta služi kao inspiracija za modu Styleislam?

Kada radim kaligrafske zapise onda rado sarađujem sa umjetnicima za kufi pismo. To je jedno od najstarijih formi arapskog pisma. Kufi pismo je minimalističko i po mom mišljenju ima svevremeni karakter. Osim toga volim i varijacije osmanske kaligrafije. Vrlo često koristim i veoma interesantnu kombinaciju slova latinskog pisma u stilu osmanske kaligrafije.

Nakon dvije godine boravka u Londonu ponovo živite sa porodicom u Njemačkoj, u Wittenu…. Htjeli smo odgajati djecu u sredini u kojoj se osjećaju zaštićeno, tamo gdje su naši prijatelji i naša porodica. U Londonu je brz život. Tamo bi nam bilo potrebno bar deset godina da si stvorimo okruženje u kojem bismo se osjećali kao na svom. Na tu odluku je uticala i naša potreba da gradimo i njegujemo bliska prijateljstva. U rursku oblast već više od 150 godina dolaze imigranti, ovdje se osjećamo dobro i domaće. Ovo je zaista naša domovina.

Da li se ovdje osjećate dobro i kao musliman?

Iznerviraju me neki ljudi kada mi pokušavaju objasniti kako je „islam“ nasilan i nedemokratičan. Ipak iskoristim svaku priliku da bih o tome prodiskutovao i da bih ih uvjerio u neispravnost njihovih stereotipa. I moja moda služi tom cilju. Međutim, da i ja stalno slušam na vijestima o zločinima Islamske države na Bliskom istoku i o zločinima drugih islamskih terorističkih grupa, da nemam drugih izvora informacija, i ja bih imao isto tako mišljenje o islamu.

Napadali su Vas i muslimanski radikali…

Naravno. Šarlatanima je lako jer većina ljudi nema odgovarajuće vjersko obrazovanje ili kritički odnos prema vjeri. Trebaš samo imati dugu nenjegovanu bradu kao kakav razbojnik i prosuti par retoričkih floskula i ljudi su – nažalost – već oduševljeni tobom. A sve je to puno kompleksnije  od onoga što neki salafisti govore ljudima. Zbog toga kad god imam priliku pričam sa mladim ljudima da bi ih podstakao na kritičko razmišljanje.

Ima li neka određena islamska škola koju Vi slijedite?

Jeste li čulo za Leopolda Weißa? On je bio intelektualac koji je poticao iz jedne jevrejske porodice rabina sa područja današnje Ukrajine. Njegov rodni grad je 1900. godine, kada je rođen, pripadao Austro-Ugarskoj. Poslije je on prešao na islam i nazvao se Muhammad Assad. Zbog svog porodičnog porijekla imao je solidno teološko obrazovanje. On je prvi europski musliman koji je napisao tumačenje Kurana. Ono što me kod njega fascinira je to da je on kao Europljanin totalno drugačije poimao islam od nekoga koji je odrastao u nekoj arapskoj zemlji. Na Bliskom istoku se nažalost ne razvija kritičko mišljenje kod mladih ljudi. To je jedan od razloga što sam je ponosan da sam njemački i europski musliman. Ovdje naime mogu prakticirati svoju vjeru daleko neopterećenije od predrasuda i puno slobodnije, onako kako ja to želim.

Na dosije „Islam u Bosni i Hercegovini i u Njemačkoj“