Šta znači pojam zajedničkog (commons) u umetnosti? Projekat pod naslovom „d.u.o. / Društvo udružene odgovornosti“ počeo je fazom „Zamišljanja institucije budućnosti”, istražujući umetnički rad kroz različite vežbe, a predstavljen je na događajima u Zrenjaninu, Boru i Beogradu.
O projektu
Projekat Commons bavi se pitanjima poput: Šta znači pojam zajedničkog (commons) u umetnosti? Kako u umetnosti izgledaju zajednički procesi? U grupi mladih umetnica i umetnika razvija se koncept na temu Commons u umetnosti i institucije budućnosti, pri čemu je u središtu umetnički proces.
Cilj
Cilj projekta je da preispita umetničke i društvene procese. Publikacijom, koja predstavlja dokumentaciju umetničkih istraživanja, umetničkih praksi grupe i radova koji su iz njih nastali, kao i mogućih odgovora i rešenja (ili, pak, novih pitanja i koncepcija), ovaj projekat nudi inspiraciju za slične procese i teme u javnom diskursu.
Budućnost koju želimo mora se izmisliti. U protivnom, dobićemo neku koju ne želimo.
Jozef Bojs
Želeo bih da izjavim zbog čega mislim da je nužno da se uspostavi neka nova vrsta umetnosti koja bi bila u stanju da ukaže na probleme celog društva, svakog živog bića – i kako bi ta nova disciplina – koju nazivam socijalna skulptura – može da oblikuje budućnost čovečanstva. To bi mogla da bude garancija za evoluciju Zemlje kao planete, da stvara uslove i za druge žitelje planete, a vi možete da je kontrolišete svojim vlastitim mišljenjem.
Jozef Bojs
Polazeći od gesla Jozefa Bojsa „Jedina revolucionarna snaga jeste snaga ljudske kreativnosti– jedina revolucionarna snaga jeste umetnost”, kao i njegovih koncepcija socijalne plastike i socijalne skulpture, ovde smo se upitali: Šta znači pojam zajedničkog (commons) u umetnosti? Kako izgledaju zajednički procesi u umetnosti? Da li je to uopšte moguće? Može li umetnost postati vitalna snaga u procesu zajedništva i da u svom delovanju ukazuje na budućnost? Da li će ovo promeniti umetničku praksu, i ako da, na koji način? Da li se i kako se proces zajedništva kroz umetnost odražava na politički turbulentno društvo poput Srbije? I vice versa – kako se turbulentna politička svakodnevica ogleda u procesu zajedništva unutar grupe umetnika? Da li se vrednosti koje su povezane s ovakvim procesom – samoorganizacija, održivost, solidarnost, kolektivitet, demokratija –mogu slobodno preispitivati, razvijati i održavati unutar institucije kao što je Goethe-Institut? Koju ulogu u procesu zajedništva ima bilo koja institucija? Da li su uopšte mogući procesi slobodnog samoorganizovanja unutar institucije? Kako zapravo izgleda idealna institucija (u kojoj su takvi procesi mogući)? Da li je to institucija budućnosti?
Na osnovu naših prethodnih iskustava (3BGD, Goethe-/City-Guerilla i Urban Incubator) znamo da je približavanje mogućim odgovorima na sva ova važna pitanja moguće samo u okviru jednog dužeg i otvorenog procesa. Kao i putem naše spremnosti da da se kao institucija upustimo u ovaj eksperiment.
Projekat pod provokativnim naslovom „d.u.o. / Društvo udružene odgovornosti Commoning through Art“ trajaće pet godina. Trajanje projekta je direktno povezano sa pojmom „petogodišnji plan“ iz doba (ne samo) jugoslovenskog samoupravnog socijalizma. U to vreme je na državnom nivou vršen društveni eksperiment ogromnih razmera s ciljem približavanja idealu samoorganizacije i zajedničke, državne imovine.
Na predlog mlade beogradske kustoskinje Katarine Kostandinović se u fokusu prve faze projekta nalazi institucija budućnosti. Zajedno s njom je za prvu fazu projekta formirana grupa mladih umetnika/ca koji zajedno razvijaju koncept posvećen temi Commons i institucija budućnosti. U njegovom središtu će se nalaziti umetnički proces koji će se neprestano dokumentovati. Umetnost se poima kao sredstvo aktivnog commoning-a. Tokom procesa nastaju rezultati koji mogu da otelovljuju različite umetničke forme. Proces umetničkog istraživanja odvijaće se uz javne debate i razgovore sa stručnjacima i stručnjakinjama iz različitih oblasti.
Na kraju projekta nastaće publikacija u kojoj će se dokumentovati proces umetničkog istraživanja, umetnička praksa ove grupe i radovi koji odatle proisteknu kao i mogući odgovori i rešenja (ili pak nova pitanja i koncepcije). Ova publikacija treba da bude shvaćena kao inspiracija za slične procese i teme u javnom diskursu.
Zorica Milisavljević
Učesnice i učesnici
Pavle Banović želi da kaže ono što mu se čini neizrecivim, da zagrli ono što je bodljikavo, da otkrije autentičnost svakog životnog iskustva i kako ono odstupa od dominirajućih sistema užasa. U slobodno vreme voli da nalakira nokte u neku i neku boju, ode na more, opusti se, uživa...
Bogdan Đukanović je nosilac crnog pojasa u karateu. Tokom uspešnog bavljenja ovim sportom, odlučuje da uđe u svet umetnosti. Interesuju ga odrazi društvene svakodnevice.
Aleksandru Sašu Jeremić najviše je obilježilo odrastanje na bosanskim planinama. Bavi se pitanjima individualnog i kolektivnog i tenzijama između politike i poetike.
Katarina Jovanović - Allfa, stečeno zvanje: master likovni umetnik - vajar. Od iskustva nevidljive lopte interesuje je i performans, diskurs, mogućnosti promena paradigme i izvrtanje situacija. Trenutno se bavi istraživanjem na temu materijalnog opstanka same umetnice u datim okolnostima.
Katarina Kostandinović potiče iz porodice veštica. Zanimaju je procesi, ispitivanje fleksibilnosti zona komfora, nesigurnosti, razmene moći i autoriteta.
Zorica Milisavljević u svom radu u okviru institucije fokusira se na proces, participaciju, samoorganizaciju, eksperiment, transdisciplinarnost i zajednički stvaralački prostor. U slobodno vreme istražuje poeziju svakodnevice, slučajnost, prolaznost i kolaborativno stvaranje poezije u interakciji sa veštačkom inteligencijom.
Jelena Nikolić posmatra, prilazi, uveličava, ponavlja. Zanimaju je obične stvari. Od malih nogu sanja da bude slikarka i plivačica.
Slavica Obradović odrasla u odredu matrijarhata. Kroz fizičku i virtualnu sklupturu i objekte u svom radu bavi predstavama specifičnih procesa fragmentacije, hibridizacije i srastanja, ispitujući kompleksnost međuljudskih odnosa i emotivnih stanja, bliskosti vs.ranjivosti i neglektovanog tela .
Radovi često proističu iz povezivanja mitoloških priča i bajki sa savremenim društvenim trenutkom istražujući na taj očekivanja koja u realnosti uspostavljamo u odnosu na konstruisanu stvarnost fiktivnih narativa.
Sara Pantović od malena ima potrebu da beleži razne trenutke u svom i u životu sebi bliskih ljudi. Danas su njena interesovanja usmerena na istu stvar – prilazi nepoznatim ljudima i prikuplja njihova iskustva o životu na ovoj planeti. Bavi se fotografijom i filmom. Voli i da piše.
Selman Trtovac je čovek koji traga za istinom u umetnosti, a nju vidi kao nešto novo, uzbudljivo i neodvojivo od svakodnevnog života. Otac je jednog divnog dečaka, kome pomaže da nađe svoj put.
Vanja Žunić se smatra posrednikom situacija. Ne voli da prepričava priče i voli da misli da sve može značiti bilo šta. Spašavanje sveta nikad nije bilo ovoliko lako.
Impressum
Commons: Društvo udružene odgovornosti /d.u.o.
Direktor projekta:
Christoph Veldhues, Goethe-Institut Serbien
Koncept i menadžment projekta:
Zorica Milisavljević, Goethe-Institut Serbien
Dr. Selman Trtovac, Goethe-Institut Serbien
Zamišljanje institucije budućnosti (2020-2024)
Kustoskinja:
Katarina Kostandinović
Članovi umetničkog kolektiva:
Pavle Banović, Bogdan Đukanović, Aleksandra Saša Jeremić, Katarina Jovanović - Alfa, Katarina Kostandinović, Zorica Milisavljević, Jelena Nikolić, Slavica Obradović, Sara Pantović, Selman Trtovac, Vanja Žunić
Članovi umetničkog kolektiva do 2022:
Bogdan Čontoš, Luka Ličina, Nemanja Milenković