App-art u Njemačkoj
Umjetnost od šarenih ikonica

Umjetnici otkrivaju aplikacije kao medij. U Njemačkoj na taj način mogu dobivati bodove na App Art Awardu. Međutim, nije uvijek lako napraviti razliku između umjetnosti, interface dizajna i gaminga.

Crni kvadrati sa strelicama ili križićima kreću se preko ekrana na pametnom telefonu. Igrači time upravljaju kroz tipografski dizajnirane nivoe prepune pjesničkih poruka. Sometimes You Die, naslov je jedne app igrice Philippa Stollenmeyera. Ona podriva kako estetske tako i strukturalno uobičajene kodove kompjuterskih igrica. U igrici Sometimes You Die, na raspolaganju imaš neograničen broj života. Igrači se suočavaju s pitanjima poput: „What makes you accept this game as a game?” (Šta te  navodi da ovu igricu prihvataš kao igricu?). U vezi sa umjetničkom formom App-Art, to zaista predstavlja dobro pitanje. Naime, šta je tu umjetnost ili igrica ili oboje, to na prvi pogled nije uvijek jasno.

 

Njemački dizajner Philipp Stollenmayer, 1993. godište, godine 2015. za Sometimes You Die dobio je nagradu App Art Award u kategoriji Game Art. U vidu takmičenja koje svake godine organizira Centar za umjetnost i medijsku tehnologiju  (ZKM) u Karlsruheu, etablirala se važna platforma za internacionalnu scenu i taj još mladi žanr. Centar za umjetnost i medijsku tehnologiju  u Karlsruheu od svog osnivanja 1989. godine razvio se u vodeću instituciju za medijsku umjetnost: izložbama, naučno-istraživačkim projektima i posebnostima kao što je na svijetu jedinstveni laboratorij za starinske videosisteme, u kojima stručnjaci restauriraju, digitaliziraju i arhiviraju videoumjetnost.

APLIKACIJE KAO NAČIN UMJETNIČKOG IZRAŽAVANJA

U julu 2015. godine, žiri App Art Awarda po peti put je dodjeljivao nagrade. Pored Stollenmayerove aplikacije, u sekciji Crowd Art također je nagrađen rad jednog njemačkog umjetnika. Aplikacija Radwende snima puteve koji su se prešli na biciklu, a nakon toga ih vizuelizira u muzeju. Nagradu za Sound Art dobio je Borderlands Granular, elektronski muzički instrument pomoću kojeg korisnici dodirom mogu manipulirati male vizuelizirane jedinice zvuka. Sličan koncept američkog medijskog umjetnika Fadera, koji inače pravi spektakularne projekcije za evente, dobio je Umjetničku nagradu za inovacije. Uz pomoć njegove AppEDMT, korisnici pokretima prstiju proizvode grafike i zvukove.
 

I aplikacije kao umjetnička djela i komercijalne aplikacije, naprimjer DJ tools, nagrađuju se na App Art Awardu. Kako bi isprobali aplikacije kao izraz umjetničkog izražavanja, veterani u oblasti medijske umjetnosti, poznati kao Jodi, Joan Heemskerk i Dirk Paesmans, svojom aplikacijom ZYX, nagrađenom 2013. godine u Karlsruheu, animiraju ljude da čine određene nizove pokreta, praveći od njih tako učesnike u performansu. To se može usporediti sa radovima kao što je One Minute Sculptures umjetnika Erwina Wurma, koji posjetioce muzeja navodi na poziranje sa objektima.

KOČNICA ZA KREATIVNOST APP-STORE?

Aplikaciji nije potreban muzej. Upravo to je čini zanimljivom ne samo za etablirane umjetnike nego i za pomladak. Umjetničkom djelu u vidu aplikacije nije potrebna ni bilo kakva galerija. Ko ga želi posjedovati, besplatno ga, ili za malo novca, može preuzeti na svoj uređaj. Doduše, veliki broj kritičara kritizira to što će fluidne granice između umjetnosti i komercijalnog korištenja otežavati da se etabliraju aplikacije sa izvorno umjetničkim nastojanjima. Međutim, za same umjetnike to ne predstavlja po svaku cijenu nedostatak – barem ne finansijske prirode.

Umjetnici bi trebali iskoristiti mogućnost da svojim aplikacijama zarađuju i novac, kaže Rafaël Rozendaal. Brazilski umjetnik već je igrao na ogromnim monitorima na Times Squareu u New Yorku ili u muzeju Stedelijk u Amsterdamu. Njegove animacije, svojim elementarnim bojama i površinom, podsjećaju na slike Henrija Matissea ili na pop art umjetnike kao što je Tom Wesselmann. Međutim, on svoje digitalne radove često koncipira i kao Internetske portale. Svjesno se igra fluidnim granicama između umjetnisti, interface dizajna i gaminga: i u njegovoj aplikaciji Finger Battle, koju nudi za 99 američkih centi. Ona se sastoji od dva međusobno suprotstavljena polja boja, po kojima igrači prstima tipkaju onoliko dugo koliko treba da jedno polje potisne drugo. Rozendaal je prodao već 20.000 aplikacija.  

Međutim, onaj ko želi komercijalno distribuirati svoje aplikacije također ovisi o App-Storeu. Dva velika preduzeća, Googleov operacijski sistem Android i Appleov operacijski sistem iOS, tržište dijele među sobom: samo aplikacije koje su registrirane u njihovim prodavnicama mogu se instalirati na mobilnim uređajima. No, iako se te platforme kontroliraju, to ne ograničava kreativnost, smatra medijski umjetnik i direktor Centra za umjetnost i medijsku tehnologiju Peter Weibel. Sloboda umjetničkih eksperimenata na Apple Storeu, prema njegovom mišljenju, puno je veća nego kod njemačkih izdavačkih kuća ili na njemačkoj televiziji.

NJEMAČKI UMJETNIK HAKIRA IPHONE

Među umjetnicima je kreativnost često sinonim za odgovorno rukovanje softverom: oni je hakiraju i prisvajaju je, umjesto da je samo koriste. Za svoj rad iPhone live berlinski interface umjetnik Johannes P. Osterhoff premostio je Appleove sigurnosne strukture kako bi na svom uređaju instalirao aplikaciju koju je razvio on sam – u stručnom hakerskom žargonu to se zove Jailbreak. Time je, između juna 2012. i juna 2013. godine, na jednom internetskom portalu bez pauze objavljivao sve što je postavljao na Facebook, koje je igrice igrao, koju je muziku slušao, koje je aplikacije instalirao ili šta je pisao prijateljima. Na taj način učinio je vidljivim međusobno prožimanje privatnog i javnog života u digitalnoj stvarnosti.

App-Art umjetnicama i umjetnicima nudi nove mogućnosti, upravo zato što nije nužno upućen na distribucijske mehanizme klasičnog sistema umjetnosti, dakle, prezentacije u muzejima ili prodaju u galerijama. Međutim, umjetnici se ne mogu potpuno odreći muzeja: često se etabliraju tek onda kada njihova djela postanu dio zbirki, što nije tako jednostavno u slučaju aplikacija, pojašnjava Weibel. U Centru za umjetnost i medijsku tehnologiju još uvijek se traži rješenje da se App-Art arhivira dugotrajno i neovisno o uređaju. Tada bi i dobitnici nagrade App Art Award mogli postati dio zbirke.