Duisburg-Marxloh
Ulica vjenčanja: čipka i snovi
Ulica Weseler Straße u Duisburg-Marxlohu poznata je kao ulica vjenčanja. Istovremeno je i glavna ulica multikulturne četvrti. Ko se samo zanima za loš glas Marxloha kao „problematične četvrti” propušta šansu da upozna ljude koji ovdje kupuju, rade i žive.
-
Mahircan Küccük, Hobi Collection, odijela za mladoženje i muška odijela, Weseler Straße 15
Već sa sedam godina, Mahircan je znao kako se veže kravata. On je odrastao ovdje, u prodavnici svog oca, između štangi prepunih odijela i lutaka odjevenih u smokinge. Godine 2011, sa 20 godina, preuzeo je prodavnicu. „Moda mi je u krvi.” Njegove mušterije dolaze iz čitave Evrope: Belgije, Holandije, Engleske. Šta kome dobro stoji, kaže Mahircan, vidi uglavnom na prvi pogled: nijansu boje, kroj, veličinu. Po čemu primjećuje koje je odijelo ono pravo? „Kada vidim iskre u očima, znam da sam upravu.” -
Aylin Küccük, Melisam – ženska moda za vjenčanja, Kaiser-Wilhelm-Straße 304
Mahircanova sestra Aylin, 22, vodi očevu žensku modu za vjenčanja, odmah iza ugla. „Druga djeca žele samo novac svojih roditelja, žele izlaziti, a ne žele pomagati. Mi nismo takvi”, kaže ona. Aylin, Mahircan, roditelji i mlađa sestra stanuju skupa. Nedjelja je dan za porodicu, vrijeme za razgovor. Mlade je, kaže Aylin, teže savjetovati nego mladoženje, treba im više vremena da se odluče. Jedanput je jednoj mušteriji zaista prodala savršenu vjenčanu haljinu i haljinu za djevojačku večer, za 20 minuta. „To je bilo pravo čudo.” O tome su u nedjelju dugo razgovarali. -
Mustafa Yilmaz, supermarket u ulici Weseler Straße 50
„Pa ti baš dobro govoriš njemački”: jedna od najgorih rečenica za Mustafu. On tada najčešće odgovori: „Niste ni Vi loši.” Njegovi roditelji dolaze iz Turske, a on je rođen u Njemačkoj, maturirao je ovdje i studirao ekonomiju preduzeća. „Ali dokle god ne popustim svoje korijene, gledat će me kao stranca”, kaže on. Prije se branio od toga. Danas razmišlja o tome da sa suprugom i djecom odseli u Tursku. Njegova porodica živi u Düsseldorfu, u supermarketu njegovog punca i punice u Weseler Straße Mustafa samo pomaže. To nije njegov svijet. Ima osjećaj da što duže radi ovdje, sve gore govori njemački. -
Kenan Özen, Foto studio Özman, Weseler Straße 35
Dame odlučuju, kaže Kenan. Muškarci žele završiti brzo i nekomplicirano. Žene žele biti princeze. Njegov posao kao fotografa na vjenčanjima jeste da usreći oboje. Savršeno osvjetljenje, savršena boja, savršena poza, savršen trenutak. Po poslu je, kaže on, najmanje jedna fotografija na kojoj je sve kako treba. Uvijek uspije: „Kada se njih dvoje pogleda. A onda se nasmiješe. A ti znaš: fotografija će biti dobra.” Sa malo sreće, ne uslika samo vjeridbu i vjenčanje, nego i prinove, njihov prvi dan u školi, porodične slike. A onda opet vjeridbu. -
Hatice Tufan i Cem Sen, pred zlatarom u ulici Weseler Straße, ugao Grillostraße
Cem i Hatice žele se vjenčati. Danas su bili u turskom konzulatu da podnesu zahtjev za dokumentaciju za matični ured. Vere će možda kupiti ovdje, sa zemljacima se može bolje izaći na kraj, kaže Cem i smije se. Vere trebaju biti jednostavne, od srebra. Ali proslava neće biti baš tako jednostavna: za vjeridbu računaju sa 800 gostiju, za svadbu sa 1000. Hatice je bila iznenađena što je Cem zaprosio tako rano – njih dvoje su par tek godinu dana. Prosidba? Prilično spontano, kaže Cem: kupio prsten, kupio ružu, kleknuo. „A ona je, Bogu hvala, rekla ʻDaʼ.” -
Leyla Prestin i Neriman Pekgüleç, prodavačice kod EkolGelinlik, ulica Weseler Straße 66
Ne radi se o prodavanju, kaže Neriman, prodavati može svako. Radi se o tome da se spoji idealan par, haljina i žena: „Mušterija u haljini koja joj stoji savršeno, to je najbolja reklama.” Leyla je ekspertica za vjenčane haljine, Neriman više leže večernje haljine. Nedavno je, kaže ona, imala jednu žutu haljinu sa vezom u radnji, savršenu za jednu određenu mušteriju. Ali ona je prvo nije htjela ni probati, nije pomagalo nikakvo nagovaranje. Onda je mušterija otišla popiti kafu, vratila se i uskočila u haljinu. „Zatim me je zagrlila”, kaže Neriman. I blista.
