Poticanje čitanja
Digitalno pripovijedanje u čitaonici
Biblioteke su mjesta koja omogućavaju lična savjetovanja i susrete. Digitalna ponuda treba potaći djecu i omladinu koja, inače, ne bi došla u biblioteku.
Gospođo Hartmann, kakav doprinos poticanju čitanja mogu dati biblioteke?
Prema mom mišljenju, veoma velik. Time ne mislim samo na slobodan pristup štampanim knjigama i na raznolik program manifestacija za sve starosne grupe. Biblioteke se, već dugo, definiraju kao mjesta koja oslikavaju svu raznolikost medija koji nam danas stoje na raspolaganju. U njih se ubrajaju kako digitalni mediji tako i štampani tekstovi na papiru. I upravo u ovoj raznolikosti leži naša velika šansa da stignemo i do onih koji imaju probleme sa knjigom u klasičnom formatu.
Šta to konkretno znači?
Biblioteke su već iskoristile mogućnost da upotrijebe digitalne medije za savremeno i inovativno poticanje čitanja. Naročito se djeca, za koju rukovanje knjigama predstavlja izazov, mogu odlično potaći putem multimedijalnih ponuda. U okviru našeg projekta Čitanje nas čini jačim: čitanje i digitalni mediji pokušali smo koncipirati i provesti u djelo baš ovakve sadržaje.
O čemu se radi u ovom projektu?
Program Čitanje nas čini jačim dio je velikog programa „Kultura nas čini jačim. Savez za obrazovanje“ Saveznog ministarstva za obrazovanje i istraživanje. Prvi put, uložena su državna finansijska sredstva u relativno velikom iznosu – 230 miliona eura za petogodišnji period: od 2013. do 2017. – kako bi se na lokalnom nivou podržali vanškolski kulturno-obrazovni programi za takozvanu obrazovno zapostavljenu djecu i omladinu. U tu svrhu su udruženja i inicijative koje djeluju na području cijele države osmislili samostalne projekte, u okviru kojih se može ujediniti više partnera, te aplicirati za finansijsku podršku.
Prenošenje medijske kompetencije
Kako se Vaš projekt provodi u praksi?
Foto (Ausschnitt): © dbv, Tristan Vankann
Kathrin Hartmann | Fotografija (isječak): © dbv, Tristan Vankann
Razmišljali smo o tome kako podržati djecu i omladinu koja sama ne pronalaze put do biblioteke i koju su dosadašnje mjere poticanja čitanja mimoišle. U tu svrhu, osmišljeno je pet sadržaja prikladnih za djecu od 3 do 18 godina. U njih spada i digitalna kino-slikovnica za predškolsku djecu, u kojoj će djeca upoznati tzv. audioolovke kojima sama mogu otkrivati slikovnicu. Ako dotaknemo određene dijelove teksta, čut ćemo dodatne informacije.
A za stariju djecu?
Za starije idemo više u pravcu informatičke i medijske kompetencije: Kakve nam mogućnosti nude digitalni mediji da produbimo ono što smo pročitali? Pod tim se ne misli samo na uputstva za efikasnu pretragu po internetu. Djeca i omladina se, također, trebaju animirati da sami budu kreativni. Naprimjer, tako što će neku priču nastaviti pripovijedati uz pomoć različitih medija ili tako što će osmisliti neku vlastitu priču – svejedno da li će to uraditi pišući ili u obliku fotopriče koju će napraviti na tabletu ili računaru.
Kakvu ulogu, pri tome, igraju društveni mediji?
Društveni mediji igraju važnu ulogu. Naši lokalni savezi djeci od 13 do 15 godina nude mogućnost da upoznaju određenu knjigu na književnoj večeri u svom gradu, te da onda na internetu razmijene svoja mišljenja putem raznih platformi za čitanje u društvu. I ovdje je krajnji cilj da djeca postanu aktivna, da pismenim putem razmijene mišljenja o knjizi, ali i da sama – ponekad i sarađujući – nastave ispredati priču, da se, dakle, u suštini, bave digitalnim pripovijedanjem.
Čitanje kao socijalna aktivnost
Da li će ovo previše opteretiti djecu kojoj i samo čitanje ide teško?
Ovo jeste izazov, u to nema sumnje. Ali nasuprot onome što bi se možda očekivalo, primijetili smo začuđujuće veliku želju djece da sama pišu i oblikuju. A to je, u smislu poticanja čitanja, naravno, idealno. Putem pisanja i razmjene mišljenja o tekstovima, djeca se, u najboljem slučaju, mogu oduševiti čitanjem. Čitajući van škole, djeca će primijetiti da se ovdje može otkriti mnogo toga što odgovara njihovim interesima. Osim toga, omladina će upoznati čitanje kao socijalnu aktivnost. Čitanje, dakle, ne mora značiti usamljeno i – eventualno mukotrpno – listanje knjige u uglu, već se ono, putem digitalnih medija, u društvu može doživjeti i na druge načine.
Upotreba novih medija među pedagozima je osporavana. Pored mogućnosti motivacije, mnogi tu vide i opasnost od medijske preopterećenosti. Koje stajalište Vi zastupate?
Mislim da upotreba digitalnih medija ima smisla samo onda kada ona nije sama sebi svrha, već kada predstavlja pravu dodatnu vrijednost. Prenošenje klasičnih kulturnih tehnika, kao što su čitanje i pisanje, od novih će medija profitirati samo ako oni budu služili produbljivanju čitalačkog doživljaja, a ne samo tome da se skrene pažnja i da se konzumiraju dodatni sadržaji.
Naprimjer, tako što ćete djeci i omladini pokazati kako da koriste pretraživače?
Da, ali ne samo to. Ono što je vrijednost biblioteka kao modernih mjesta za prenošenje znanja je i to da se ovdje, na jednom mjestu, sastaju stari i novi mediji na jedan veoma harmoničan i efikasan način. U digitalnom društvu, biblioteke su važna nekomercijalna mjesta koja omogućavaju lično savjetovanje i susrete. Naročito u sve više digitaliziranom društvu, u kome djeca i omladina u svojoj svakodnevnici imaju sve manje kontakta sa klasičnim knjigama, biblioteke nude okruženje u kome i za djecu koja su tzv. digital natives može biti sasvim prirodno da prestanu raditi na tabletu, da odu do sljedeće police i da s nje uzmu neku knjigu.
Kathrin Hartmann vodi Odjel za projekte i programe u Njemačkom savezu biblioteka, a pored toga vrši dužnost koordinatorice kompetencijske mreže za biblioteke (KNB). Nadležna je za upravljanje projektom Čitanje nas čini jačim: Čitanje i digitalni mediji.