Lažne vijesti sa interneta sve više utječu na politička stajališta i time štete demokratiji. Upravo su biblioteke te koje mogu preuzeti bitne zadatke u borbi protiv lažnih vijesti.
U proljeće 2016. godine jedna objava na Facebooku proširila se ogromnom brzinom. „Moja kćerka Marie H. (6 godina) nestala je 27. 3. 2016. i svi dosadašnji pokušaji da se pronađe bili su bezuspješni“, objavljeno je pored slike djevojčice. I dalje: „Svjedoci su mi rekli da je posljednji put viđena sa dvoje izbjegličke djece.“ Sva daljnja saznanja potrebno je javiti direktno „majci Berthi Hofmann“, a navedena objava na Facebooku očigledno je bila njena.
ISTINITOST SADRŽAJA ČESTO SE NE PROPITUJE
Ubrzo se ispostavilo: potraga za nestalom bila je izmišljotina, svjesno lansirana lažna vijest. Iza svega toga krila se pretplatnička zamka: ko je kliknuo na link završio je na stranicama pornografskih sadržaja i igara na sreću. Ono što je u ovoj vijesti bilo naročito perfidno jest hajka usmjerena protiv izbjeglica. Austrijski internetski portal koji se bavi educiranjem o zloupotrebi interneta mimikama.at uskoro je otkrio laž, ali su mnogi korisnici Facebooka već podijelili navedenu objavu, bez prethodne provjere.
Broj takvih lažnih vijesti veoma se povećao posljednjih godina. Sve više ljudi se informira preko kanala društvenih medija, putem kojih je moguće sadržaje podijeliti munjevitom brzinom. Pritom se istinitost neke informacije često uopće ne propituje. Ukoliko lažne vijesti utječu na mišljenja i izborno ponašanje korisnika interneta, onda one postaju opasnost za demokratiju. Izborna kampanja za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država bila je obilježena lažnim vijestima, kao i debata o izbjeglicama, vođena u Njemačkoj. Navodno su i u jesen 2017. godine, prije izbora za Bundestag, lažne vijesti mogle dovesti do manipulacija.
BIBLIOTEKE PROTIV LAŽNIH VIJESTI
U borbi protiv lažnih vijesti biblioteke mogu odigrati važnu prosvjetiteljsku ulogu: s jedne strane, osiguravanjem pouzdanih izvora, pomoću kojih je moguće provjeriti istinitost određenih tvrdnji, a, sa druge strane, unapređenjem medijskih kompetencija djece, mladih i odraslih. Odličan primjer za to je Minhenska gradska biblioteka: od 2012. godine ona nudi kurseve o društvenim zajednicama za učenice i učenike od 5. razreda. Teme su: sfera privatnosti, zaštita podataka i autorska prava – a od 2016. godine i lažne vijesti. Pored toga, ova biblioteka u julu 2017. školskim razredima nudi i „kurseve izgrađivanja mišljenja“, u vezi sa izborima za Bundestag, a u saradnji sa udruženjem Kultur-& Spielraum e.V. kao kooperacijskim partnerom. Tokom navedenih kurseva mladi će se, između ostalog, upoznati i s temom lažnih vijesti. „Biblioteke su mjesta informiranja i građenja demokratskog mišljenja”, kaže Astrid Meckl, koja s kolegicom Raphaelom Müller organizira ovaj događaj.
UČENjE PROVJERE INFORMACIJA NA KONKRETNOM PRIMJERU
Meckl naglašava povezanost s praksom: „Važno je da ne ostane sve samo na priči. Biblioteke moraju ponuditi i radionice.“ Kursevi društvenih zajednica tematiziraju i konkretne primjere. „Mladima damo neki slučaj za provjeru, kao što je npr. objava Berthe Hofmann o nestanku”, kaže Meckl. “Najprije razgovaramo s njima o tome da li ovakvu vijest smatraju istinitom ili lažnom.”
Nakon toga mladi dobiju teoretsku podlogu i oforme radne grupe kako bi rasvijetlili istinitost sadržaja te vijesti – npr. prijave se na Facebook i provjere da li zaista postoji osoba „Bertha Hofmann”. Ili istražuju da li već postoje izvještaji o sličnoj lažnoj vijesti. Takve poruke često sadržavaju formalne tragove koji ukazuju na to da se radi o lažnim vijestima – npr. nedostaje impresum, prisutne su pravopisne greške, linkovi koji vode na neozbiljne internetske stranice ili imena koja se neznatno razlikuju od onih objavljenih kod vjerodostojnih izvorâ. Veoma je korisno i obrnuto traženje slika na Googleu, navodi Astrid Meckl. Na taj način može se utvrditi iz kojeg internetskog izvora fotografija izvorno potječe, te da li se njome eventualno manipuliralo.
PROVJERITI ISTINITOST SADRŽAJA NA ZABAVAN NAČIN
Mladi i sami temeljito propituju internetske sadržaje, kaže Meckl. Prije svega onda kada se radi o nepolitičkim sadržajima, naprimjer o zabavnim videosnimcima na Youtubeu ili o upozorenjima na viruse za Whatsapp. Ali kod političkih tema postoji „visok stepen potčinjenosti”. Mladi pitaju: „Zašto to ne bi bilo istina? Pa tako piše na internetu.” Utoliko je važnije diskutirati s njima o mogućim razlozima pokušaja političke manipulacije, te ih poučiti o botovima na društvenim mrežama, tj. programima koji automatski prenose vijesti putem društvenih mreža i na taj način utječu na političko mišljenje.
I Bibliotečka centrala pokrajine Schleswig-Holstein (BZSH) trenutno razvija zanimljiv projekt. Tamo nastaje planska igra Lovac na lažne vijesti, koja bi trebala ući u upotrebu u bibliotekama širom pokrajine Schleswig-Holstein od 2018. godine. Mladi uzrasta od 7. razreda se, na zabavan način i kroz igru, uče pretraživanju pouzdanosti internetskih izvora i prepoznavanju lažnih vijesti. Pritom se i sami uključuju u priču, i to kao saradnici detektivske agencije koja je dobila zadatak od jedne novinske kuće. Egzistencija tih novina koje se bave temeljitim novinarskim istraživanjem ugrožena je postojanjem novog, senzacionalističkog internetskog portala. Zadatak detektiva je saznati da li ovaj portal širi lažne vijesti kako bi zaustavili njegove nelegalne aktivnosti.
KRITIČKI ODNOS PREMA INFORMACIJAMA SA INTERNETA
„U tu svrhu učenicama i učenicima na raspolaganje stavljamo različite alate“, kaže Kathrin Reckling-Freitag, voditeljica projekta. „Naprimjer, provjeru izvora i čitanje između redova.“ Mladi trebaju i sami istraživati u biblioteci, te saznati pod kojim su uslovima knjige pouzdanije od internetskih izvora. Slične projekte Reckling-Freitag može zamisliti i za starije ciljne grupe: „U ovom trenutku skoro da ne postoji ništa važnije od toga da mlade i odrasle osposobimo za kritički odnos prema informacijama sa interneta.“I Astrid Meckl ima slično mišljenje: „Često se odrasli još manje razumiju u tehniku.“ Iz tog razloga, Minhenska gradska biblioteka sve češće nudi i radionice za roditelje. Kako bi što više ljudi senzibilizirale za ophođenje sa lažnim vijestima, Meckl i Müller upravo obučavaju i uposlenike pojedinih ogranaka Minhenske gradske biblioteke, u kojima bi se također od jeseni 2017. godine trebale održavati radionice društvenih zajednica.
Prevod na BHS: Alma Abdurahmanović
