Muslimani u Njemačkoj
“Ja sam prava Švabica“
Mladi muslimani u Njemačkoj | Slika (isječak): © BMPPD
Ramazan, nekonzumiranje alkohola i molitva tokom pauze: Mladi muslimani žive svoju vjeru svako na svoj način. Oni nam pričaju o religiji u svom svakodnevnom životu i o tome kako njihova okolina na to gleda.
Von Eva-Maria Verfürth i Claudia Isabel Rittel
-
Ahmed Aissa iz Alžira, 17 godina. Već dvije godine živi u Njemačkoj u okolini Dortmunda. Školuje se za zanatliju.
Nisam baš religiozan. Možda sam tri puta bio u džamiji otkako sam došao u Njemačku. Ali tradicije kao što je ramazan su mi veoma važne. Ponekad je post ovdje dosta težak jer ovdje ne poste svi. Zadnji ramazan su moje kolege petkom naručivale pice i burgere za sve, ali ja nisam mogao jesti sa njima. Međutim, skroz mi je kul i fino od njih što prihvataju da ja postim i da ne pijem alkohol. Prije nego što počnu jesti pitaju me da li je to meni o.k. Za ramazan sam uvijek iftario sa prijateljima iz Alžira i Maroka. Zajedno smo kuhali, pričali i pili čaj. -
Shafi Khan, 20 godina, iz Njemačke. Roditelji pakistanskog porijekla. Živi u Offenbachu. Studentica.
Vjera određuje sve u mom životu: moje poglede na život, moj način života i moju svakodnevnicu. Ja na primjer maramom pokrivam kosu i molim se više puta dnevno. To me ne ograničava ni na koji način. Naprotiv, to je za mene sloboda: Sama odlučujem da li ću poštovati zapovijedi svoje vjere i ja baš to i činim. Prije sam školske pauze koristila za vjerske obrede, a sada na fakultetu imamo posebne prostore za molitvu. Meni kao muslimanki je bitno uzorno ponašanje. Pokušavam da tako svakodnevno živim. Na fakultetu ponekad čujem ponižavajuće komentare zbog mog izgleda. To je za mene bilo veliko iznenađenje jer u školi nikad nisam imala osjećaj da sam drugima čudna zbog svoje vjere. Međutim, ja te komentare ne shvatam lično i najčešće ih ignorišem, jer ja sam inače veoma zadovoljna svojim životom u Njemačkoj. -
Janin Bassal (lijevo na slici) iz Njemačke, libanonskog porijekla. 23 godine, nastanjena u Mainzu. Studentica i voditeljica mladih u Savezu muslimanskih izviđača i izviđačica Njemačke ( BMPPD)
Moja vjera je moj putokaz i određuje moju svakodnevnicu. Svoj život organizujem prema pet namaza dnevno. Ali najvažnije su mi islamske vrijednosti: Pokušavam da u svemu vidim nešto pozitivno i da se ne zaboravim smijati. Kao muslimanka lijepo se osjećam među izviđačima. Tamo nas niko ne razlikuje po religiji i naciji. Takav suživot i zajedništvo želim i drugima svuda na svijetu. U Njemačkoj se nikad nisam osjećala izolovano ili diskriminirano jer sam muslimanka. Naravno da ponekad čuješ kakav vic o tipičnim predrasudama o muslimanima i njihovim porodičnim strukturama, ali ponekad tu ima i istine. Ako se ne znaš smijati takvim stvarima onda si i ti kriv ako svijetom zavladaju netolerancija i mržnja. -
Hibba Kauser, 18 godina, roditelji Pakistanci. Živi u Offenbachu. Predstavnica učenika svoje škole, aktivna u Predstavništvu učenika na pokrajinskom nivou u pokrajini Hessen kao i u Omladinskoj oganizaciji socijaldemokrata
To što sam ja muslimanka ne utiče na odnos drugih prema meni. Ljudi o meni formiraju mišljenje više na osnovu mog ponašanja, mog karaktera i moje ličnosti nego zbog moje vjere. Vjera mi je bitna, ali u pogledu vjere nisam tako striktna kao moji roditelji. Meni je važno da živim kako ja hoću. Kada me pitaju da li imam osjećaj da sam se dobro integrisala, onda samo odgovorim: Ovdje sam rođena i odrasla, ja sam Švabica kojoj su roditelji Pakistanci. U Brandenburgu sam provela prelijepo djetinjstvo i nikad nisam iskusila diskriminaciju, čak ni u istočnoj Njemačkoj. Uvijek sam se dobro razumijevala sa svima i rado diskutirala o vjeri i svjetonazorima. -
Ilias Saddouk, 24 godine, iz Maroka. Živi u Monheimu na Rajni, komercijalista, voditelj mladih u Savezu muslimanskih izviđača i izviđačica Njemačke ( BMPPD)
To da sam ja druge vjere primjeti sa samo na poslu jer su moje kolege kršćani. U Njemačkoj se osjećam donekle prihvaćen. I u privatnom i u poslovnom okruženju primjetim kod nekih Nijemaca negativan stav prema muslimanima nakon nekog njihovog negativnog iskustva sa sugrađanima stranog porijekla. Međutim, moje njemačke kolege koje imaju i druge prijatelje iz imigracionih krugova me potpuno prihvaćaju. Na svakom koraku se kod mnogih ljudi vidi rezervisan i negativan stav prema muslimanima nastao kao posljedica medijskih izvještaja. -
Roua iz Sirije, 18 godina, iz Sirije. Krajem 2011. došla u Njemačku. Živi u Bonnu. Učenica.
Vjera ima veliki značaj u mom životu. Odrasla sam sa njom, ali ipak nisam tako religiozna kao moji roditelji. Ponekad petkom idem u džamiju na predavanja ili na molitvu. U Njemačkoj se osjećam kao svaki drugi građanin, a ne kao neka autsajderka samo zato što sam muslimanka. Na kraju krajeva, ovdje ima puno muslimana. Za moje kršćanske prijatelje to nikada i nije bila neka tema. Svi smo mi samo ljudi, religija je privatna stvar. Osim u vrijeme ramazana, kada poštujem pravila posta, živim kao i svi drugi. Naravno, nije lako postiti, ali navečer kada je post gotov raduješ se jelu i porodičnom okruženju. Moji prijatelji često dođu na iftar i jedu sa nama. Neki su čak pokušali i postiti. -
Bajel Isha Mirza, 16 godina, iz Njemačke, roditelji Pakistanci. Živi u Offenbachu, učenica i predstavnica učenika grada Offenbacha
Kada sam se u sedmom razredu pokrila neki nastavnici su me izvodili sa časova i pitali su da li me neko prisiljava da pokrivam kosu. To mi je bilo vrlo negativno iskustvo jer sam osjećala da sude o meni na osnovu svojih predrasuda. Moja vjera je duhovni dio mene, neka vrsta smjernice koja mi pokazuje put kojim trebam ići. To je nešto vrlo lično i u to se niko ne treba miješati. Imala sam i vrlo pozitivnih iskustava. Kroz svoj socijalni angažman odlično sam se integrisala u njemačko društvo i ovdje se osjećam baš ugodno. Zahvalna sam svojim roditeljima i njihovim roditeljima što su mi svojim bijegom u Njemačku podarili siguran život, jer kao muslimani Ahmadije još uvijek se ne osjećamo sigurno u Pakistanu. -
Vanessa Faizi (na slici desno), 22, iz Njemačke, afganistanskog porijekla. Živi u gradu Hofheim am Taunus. Studentica i voditeljica mladih u Savezu muslimanskih izviđača i izviđačica Njemačke ( BMPPD)
Može li se religija odvojiti od svakodnevnog života? Religija je stav čovjeka prema samom sebi, prema drugima i naravno prema bogu; ona je prisutna u suživotu, u ljubavi, u prihvaćanju i pravednosti. Kroz moj volonterski rad u Savezu muslimanskih izviđača i izviđačica Njemačke ( BMPPD) sam prije svega uvidjela da islam igra veliku ulogu kada ljudi traže odgovore na neka pitanja. Pri tome je bitno sebe ne vidjeti kao žrtvu. „Ne obaziri se na ljude koji zaziru od tebe, Vanessa! Fokusiraj se na ljude koji u tebi vide bogatstvo.“ To sebi stalno govorim i sebi sam postavila cilj: Čini dobra djela!
