Kulturno naslijeđe
VIRTUELNA POSJETA MUZEJU
Kada je kulturno naslijeđe u prošlosti bivalo uništeno ratovima ili prirodnim katastrofama, to uništenje je bilo konačno. Ali, ne mora tako i ostati: na koji način digitalne tehnologije mogu sačuvati kulturno naslijeđe za buduće generacije.
Šta imaju zajedničko Bazilika rođenja Isusova u Betlehemu, stara gradska jezgra Beča i zbirka rukopisa badenske Zemaljske biblioteke? Sve one predstavljaju kulturno naslijeđe ugroženo propadanjem ili uništenjem. Klimatski utjecaji, ratovi, prirodne katastrofe, ali i ilegalna trgovina, ugrožavaju jedinstvena umjetnička i arhitektonska djela, te ostala značajna svjedočanstva ljudske kulture širom svijeta. Već u ovom trenutku ona bi mogla nepovratno biti izgubljena.
Do sada je 30 do 50 posto evropskog kulturnog naslijeđa digitalizirano. Kod krajolika ili znamenitosti poput starih gradskih jezgri ili iskopina, ovaj udio je još manji. Digitaliziranje kulturnih dobara znači prenošenje umjetničkih djela u virtuelni svijet, kako bi se na taj način ona sačuvala ili istražila. Digitalni alati sežu od arhiviranih znanja i baza podataka, pa sve do virtuelnih simulacija cijelih izložbenih postavki i trodimenzionalnih prezentacija arhitektonskih djela. Ako bi neko umjetničko djelo bilo uništeno, na taj način će se nastaviti njegovo postojanje u virtuelnom svijetu.
Digitalni muzejski blizanci
Ali, digitaliziranje ima i neke druge svrhe. Primjenom tehnologije umjetnička djela mogu se učiniti dostupnijim. Stoga se u Njemačkoj sve više pažnje poklanja digitalnim konceptima, pa i onda kada to za muzeje dijelom predstavlja značajan tehnički i kadrovski izazov. U okviru projekta pod nazivom „Museum4punkt0“, započetog 2017. godine, skoro 30 muzeja iz cijele Njemačke posvetilo se digitalnom prenošenju kulturnih sadržaja: oni razrađuju, testiraju i evaluiraju mogućnosti digitalne primjene, sa ciljem integracije digitaliziranih sadržaja u muzejsku svakodnevicu. Tako jedan digitalni „twin“, tj. digitalni blizanac, nudi mogućnost da se izložbeni sadržaji muzeja dožive online.
Na Germanskom nacionalnom muzeju u Nürnbergu, najvećem kulturnohistorijskom muzeju na njemačkom govornom području, koncipirana je, u saradnji sa firmom Acameo iz Tübinga, virtuelna posjeta šest trajnih izložbenih postavki: „Muzički instrumenti“, „Odjeća nakon 1700. godine“, „Namještaj i rustikalni proizvodi za kućanstvo“, „Seoske sobe“, „Građanska umjetnost i kultura 19. stoljeća“, te „Muzej obrta i dizajna“. Dio zgrade u kojem su ove postavke smještene bit će zatvoren zbog jednogodišnjeg renoviranja, dosadašnje postavke će biti uklonjene i u konačnici ponovno otvorene, ali u novom konceptu. Zahvaljujući virtuelnoj turi izvorne postavke će biti dostupne za online posjetu i onda kada više ne budu postojale kao realni muzejski prostori.
Historičar umjetnosti i direktor firme Acameo, Frank Dürr, pojašnjava: „Digitalni blizanci nude onim muzejima koji se okreću ka budućnosti, u osnovi jednostavne, ali sofisticirane mogućnosti realizacije virtuelnih doživljaja njihovih institucija i zanimljivih mjesta u trodimenzionalnoj formi, virtuelnoj stvarnosti i proširenoj stvarnosti. Pomoću Lidar skenera, interfejsa i medija postavlja se spektakularni kamen temeljac novom načinu rada sa muzejskim zbirkama, doživljajima vođene muzejske ture i proširenoj stvarnosti koja je funkcionalna u radu sa javnošću.“
Poletite sa Ottom Lilienthalom
I Njemački muzej u Münchenu, jedan od najvećih muzeja nauke i tehnike u svijetu, ima svog brata blizanca. „Njemački muzej smo skenirali trodimenzionalno i premjerili ga pomoću laserske tehnike, te istovremeno snimili pomoću više kamera od 360 stepeni. Potom su svi ti podaci spojeni na računaru, kako bi se dobio u centimetar tačan virtuelni 3D model Njemačkog muzeja„ objašnjava Maximilian Reimann, znanstveni historičar iz tima Digitalni njemački muzej. „Još uvijek se vide preslike historijskog Njemačkog muzeja prije njegove modernizacije, uključujući i centralne tačke njegove postavke, poput rudnika, dok su veliki dijelovi muzeja zatvoreni.“
U laboratoriju virtuelne stvarnosti Njemačkog muzeja posjetitelji mogu pomoću specijalnih naočala doživjeti objekte muzeja u virtuelnoj stvarnosti. „Na koji način funkcionira parna mašina sa regulirajućim ventilom braće Sulzer? Kako se Otto Lilienthal otisnuo svojom jedrilicom sa uzvisine za polijetanje? Možete pomoći Berthi Benz dok sastavlja svoje patentno motorno vozilo ili istražiti površinu mjeseca u našem simulatoru vožnje,“ opisuje Reimann.
Još jedna važna svrha digitalizacije kulturnih dobara njihova je bolja dostupnost. Na web stranici Digitalnog njemačkog muzeja umreženi su eksponati iz zbirke objekata, arhive i biblioteke, kako bi njihovi međusobni i raznovrsni odnosi bili vidljiviji. Pored toga, eksponati Njemačkog muzeja su ovim putem postali online dostupni zainteresiranoj javnosti i istraživačima širom svijeta.
Reimann vidi jasnu prednost u tome što se na taj način dolazi i do onih osoba koje ne mogu posjetiti muzej. „Međunarodni posjetitelji mogu sve pratiti na engleskom, a nova površina uglavnom je bez barijera i optimirana za upotrebu na pametnom telefonu. Slike i meta podaci najvećim dijelom su pod slobodnom licencom, te se mogu bez komplikacija dalje upotrebljavati pod navedenim uslovima. Upotrebom javnih standarda podaci se mogu pronaći, umrežiti i razmijeniti. Na taj način na raspolaganju su javnosti i istraživačima širom svijeta.“
Muzeji u „oblaku“
I projekti Germanskog nacionalnog muzeja u Nürnbergu kao i oni Njemačkog muzeja u Münchenu, primjer su za to kako digitalizacija kulturnih dobara može istovremeno slijediti više ciljeva: prenošenje kulturnih sadržaja, analiza podataka, naučna razmjena – da pobrojimo samo neke od njih. „Total experience“ naziv je takvih strategija koje okupljaju sve sudionike u jedno zajedničko digitalno iskustvo. Za Franka Dürra iz firme Acameo ovo je put u budućnost, a njegovi zahtjevi su jasni: „Sada je konačno vrijeme da se digitalni projekti uvežu u strategiju „Total experience“, čime će se zajamčiti upotreba budžeta u dugoročno održiva i međusobno povezana rješenja. Ovakva perspektiva doprinijet će kolaborativnoj naučnoj upotrebi podataka, automatiziranom generiranju zarade, boljim doživljajima i otklanjanju barijera.“
Strategiju sa više ciljeva sprovodi i Evropska Unija sa aktuelnom izradom digitalnog muzejskog „oblaka“ - European Collaborative Cloud for Cultural Heritage (ECCCH) - koji bi stručnjacima za kulturno naslijeđe iz cijele EU trebao omogućiti interdisciplinarnu saradnju i korištenje modernih digitalnih alata. Ali, nisu cilj samo istraživanje i arhiviranje: „oblak“ bi trebao pomoći suzbijanju ilegalne trgovine umjetninama, lakšem pristupu kulturnom naslijeđu i unaprjeđenju kulturnog turizma.
„Ova evropska inicijativa olakšat će saradnju istraživača, kustosa i stručnjaka sa područja muzeologije, kako bi zaštitili naše kulturno blago, omogućili jednostavniju dostupnost sadržajima iz kulture, te dali šansu budućim generacijama da u njima uživaju,“ riječi su komesarke EU za inovacije, istraživanje, kulturu, obrazovanje i mlade Mariye Gabriel. Na taj način „oblak“ nudi mogućnosti i manjim muzejima i kulturnim institucijama sprovođenje digitalizacije i rad na zajedničkim projektima u sigurnom i profesionalnom okruženju.
Peter Plaßmeyer, direktor Salona za matematiku i fiziku u Dresdenu, jedan je od stručnjaka za ECCCH. On odaje priznanje bogatoj evropskoj kulturi, čuvanoj, izučavanoj i izloženoj u muzejima, galerijama, bibliotekama i arhivama: „Ove institucije ne samo da su pravi nositelji evropskog identiteta, nego su i svjedoci otpornosti i sposobnosti prilagodbe evropske kulture koja je Evropljanima pomogla u mnogim teškim vremenima.“ Naročito u ovom vremenu, obilježenom ratovima, pandemijama i prirodnim katastrofama, ova blaga ne bi smjela biti gurnuta u drugi plan.