Izlet biciklom po tromeđi
Granice postoje još samo na zemljopisnoj karti

Ljudi u regiji oko tromeđe Njemačka – Holandija – Belgija jedva više i pomisle na to da prelaze granice. Na izletu biciklom mnogi i ne znaju kroz koju zemlju upravo voze. Oko tromeđe postoje mnoge stvari koje se mogu otkriti.

Mnogo historije, mnogo identiteta, mnogo Evrope: u Ahenskoj šumi, jugozapadno od Aachena, leži tromeđa. Tu se susreću Belgija, Holandija i Njemačka. Ljudi govore njemački, holandski i francuski – a ipak se razumiju.
 
Na ovom mjestu je jednostavno prelaziti granice – naročito biciklom. „To je postalo sasvim normalno – da si na putu u raznim zemljama. Granice su već odavno otvorene”, smatra Daniel Moselewski, 29 godina. On je, sa Henningom Schendekehlom iz Aachena, biciklom[AŠ1]  došao do tromeđe. „Poznajem to još samo iz mog djetinjstva, da su na granici bile rampe i redovi. Kada sada voziš kroz šumu, ne znaš da li si u Njemačkoj, Belgiji ili Holandiji”, kaže Moselewski.

SAMO REGISTARSKE TABLICE PODSJEĆAJU NA GRANICU

Tako je na mnogim mjestima u regiji koja se zbog svojih rijeka naziva Euroregija Meuse-Rajna. Nema znaka ni kamena koji bi označavali granicu. Samo registarske tablice na autima ukazuju na njih: žute sa crnim slovima i brojevima su na holandskim autima, bijele sa crnim su njemačke, a Belgijanci imaju crvene brojeve i slova na bijeloj podlozi.
 
Plaćati, razgovarati – nikakav problem. „Jednostavno je sporazumijevati se. Većina Holanđana govori njemački”, kaže Schendekehl. I Belgijanci. Belgijanci? Da. Ovaj dio istočne Belgije je njemačko govorno područje. 75.000 ljudi živi u regiji koja zauzima 850 kvadratnih kilometara. Ima vlastiti parlament i vlastitog predsjednika vlade.
 
Glavni grad te male savezne države u okviru belgijskog kraljevstva je Eupen, sa 18.900 stanovnika. René Janssen je tu predsjedavajući kulturnog društva Chudoscnik Sunergia. To društvo organizira jedan od najvećih muzičkih festivala u regiji, Maraton muzike u Eupenu. Oko 8.000 posjetilaca tim povodom svake godine dođe u ovaj mirni belgijski grad – „više od pola iz Njemačke”, kaže Janssen. To je i zato što granice u glavama ljudi više ne igraju neku ulogu. „Mi smo jedva 20 kilometara udaljeni od centra Aachena. Između se, doduše, nalazi državna granica, ali ne i kulturna. Mi se osjećamo bliži Njemačkoj nego ostatku Belgije”, kaže Janssen.

STRMI PUT DO BRDA VAALSER BERG

Do Eupena se od tromeđe lako može doći biciklom. Tamo voze i Broer van der Tuin, Renate van der Laan i njihov sin Joeri van der Tuin. Obilaze biciklima regiju oko tromeđe 14 dana. Njihova ruta vodi ih do Monschaua u Eifelu, njemačkom sredogorju, južno od Aachena, do grada Spa u belgijskim Ardenima i do Maastrichta u Holandiji. Došli su do tromeđe jer se žele popeti na najviše brdo u Holandiji: brdo Vaalser Berg, koje leži na 327 metara nadmorske visine. Za Holanđane, ta brežuljkasta regija je otprilike isto što su za Nijemce Alpe. „Za nas je nešto posebno penjati se uz Vaalser Berg”, kaže Broer van der Tuin. Oni dolaze iz male općine Westerland na sjeveru Holandije. „Mi tu ležimo pet metara ispod nadmorske visine”, dodaje on.
 
Tokom strmog uspona na najvišu tačku Holandije, i sportski biciklisti se počnu znojiti. Naročito ako putuju s prtljagom, kao porodica Tuin. „Imamo šator, stolice, sto i nešto odjeće”, kaže Renate van der Laan. Ukupno je svako od njih troje privezao 15 kilograma prtljaga na svoj bicikl. Tako uspon postaje pravi izazov.

NEKADAŠNJA ČETVEROMEĐA: BORDELI I ALKOHOL

Kao i mnogi od 800.000 posjetilaca koji godišnje dolaze do tromeđe, i ova porodica tek na drugi pogled vidi da je ovo nekada bila četveromeđa. Do ranog 20. stoljeća, i pretežno nezavisni „Neutralni Moresnet” ležao je na granici sa Njemačkom, Holandijom i Belgijom. Taj teritorij postojao je između 1816. i 1919. oko današnjeg belgijskoga gradića Kelmisa.
 
Nakon Napoleonovog povlačenja, Holanđani i Prusi na Bečkom kongresu 1814. godine nisu se politički mogli dogovoriti kuda će prolaziti granica, željeli su tu eksploatirati cink oksid, jednu dragocjenu rudu. Tako je to područje ostalo neutralno, a uprava je bila zajednička. Iz malog sela Kelmisa nastao je mali grad sa 80 kafana i bordela, dva kasina i izdašnim krijumčarenjem alkohola. Međutim, cink oksid je već 1884. bio iscrpljen, nakon što je eksploatirano više od milion tona te dragocjene rude. Danas to područje pripada Belgiji.

RAT – NE SAMO NA „AHENSKOM FRONTU KAFE”

Krijumčarenje je u regiji oko Aachena svakako dugo vremena bilo lukrativan posao. Međutim, najomiljenija roba za krijumčarenje nakon Drugog svjetskog rata nije sadržala alkohol. Krijumčari su preko granice prenosili vreće kafe. Neki bi s njom išli kroz šumu, drugi bi odmah s kamionima punim kafe prelazili preko granice. Carinici, prirodni neprijatelji svakog krijumčara, to, međutim, nisu željeli trpjeti. Opremili su se, na ulice postavili šiljaste željezne prepreke i tjerali krijumčare. U jednom trenutku, krijumčarenje se više nije isplatilo. „Rat na ahenskom frontu kafe” bio je okončan.
 
O vojnim sukobima u šumi oko Aachena svjedoče, sa druge strane, relikti koji teže po nekoliko tona. Ko biciklom od Aachena vozi duž belgijske granice kroz šumu, proći će pored betonskih hoklica Zapadnog bedema. Pogled na te ostatke rata Danielu Moselewskom osvještava historijski značaj tog mjesta: „U šumi se još vide protutenkovske barikade, stari bunkeri i krateri od bombi. Zapitaš se naravno šta se ovdje sve dešavalo u Drugom svjetskom ratu.”

OD RUDNIKA UGLJENA DO TURISTIČKOG PODRUČJA

Slobodne površine južno od Aachena i u Belgiji danas se koriste u poljoprivredi, uglavnom kao pašnjaci. Sjeverno od Aachena i u Holandiji, velika polja žita, uljane repice i kukuruza dominiraju krajolikom. Najvažniji privredni faktor ovog područja dugo vremena je, međutim, bilo rudarstvo. I danas brojna nasuta brda jalovine svjedoče o tome da su nekada hiljade ljudi iz okna vadili ugalj na površinu. Većina rudnika zatvorena je već 1970-ih godina – naprimjer, u holandskim gradovima Heerlen i Kerkrade. U međuvremenu su svi zatvoreni. Ostala su samo zeleno obrasla brda jalovine. Često se koriste kao mjesta za izlet. Ahenska regija sebe u međuvremenu više percipira kao mjesto za nauku i tehnologiju. Tehnički univerzitet RWTH u Aachenu spada u grupu izvanrednih univerziteta. Na njemu studira preko 30.000 mladih ljudi, većinom tehničke predmete.
 

NEKADA KONTROLNA TAČKA, DANAS ODMORIŠTE

Jeroen Veldman za takva razmatranja trenutno nema vremena. On je na svom trkaćem biciklu na putu od tromeđe prema Belgiji. „Treniram za biciklističku trku Lüttich-Bastogne-Lüttich”, kaže 31-godišnji Holanđanin. „Volim se penjati na brda biciklom. Ostatak Holandije je potpuno ravan.” Danas želi preći 80 kilometara. Pritom prolazi pored graničnog prijelaza Köpfchen. Ta zgrada nekada je bila kontrolna točka. Danas se Veldman tu odmara. Tu je kafić, a udruženje „KuKuK” (Umjetnost i kultura u Köpfchenu) tu ima izložbene prostorije. Na tom mjestu, na kojem su Njemačka i Belgija nekada bile strogo odvojene, danas je nastala „kulturna spona” između dvije zemlje.
 
Odmah pored bivše kontrolne tačke, Jenny Theelen je postavila svoj štand. 25-godišnja Belgijanka tu prodaje voće i povrće iz regije. „Ovuda prolaze Nijemci, Belgijanci i Holanđani na biciklu, autom ili pješice. Ovo mjesto ima toliko kulture i historije”, kaže ona. Jedva se još osjeti da je ova granica bila zatvorena, da su carinici rigorozno kontrolirali. „Ludilo, to više ne mogu ni zamisliti”, kaže Theelen.