Jacob-und-Wilhelm-Grimm Centar

„Sve se ovdje vrti oko knjige, jer je polica sa knjigama osnovni motiv svih stubova, hodnika, prozora, prolaza i uglova gledanja … pogled kroz moćnu mrežastu strukturu centralne čitaonice već sada važi za najdojmljiviji pogled posljednjih godina“ (FAZ, 06.04.2011.).

Univerzitetska biblioteka, te medijski i računarski servis Univerziteta Humboldt (HU) dobili su, izgradnjom Centra Jacob-und-Wilhelm-Grimm, prije svega odgovarajuću zgradu. Ovaj objekat, izgrađen potkraj 2009. godine, idealno se uklapa u kulturni milje pozorišnih kuća i berlinskog muzejskog otoka, te predstavlja, sa stanovišta urbane arhitekture, potpuno novi centar, ne samo za HU. Zgrada koju je projektovao švicarski arhitekt Max Dudler do sada je već više puta nagrađivana: 2010. godine nagradom Saveza njemačkih arhitekata „Nike“ za najbolju interpretaciju urbane arhitekture, nagradom „BDA-Preis Berlin 2009“ za posebna umjetnička dostignuća u gradnji, kao i nagradom „Architekturpreis Berlin 2009“ za održivi koncept urbane gradnje u Berlinu.

VANJSKA STRUKTURA

Zgradu sačinjavaju dvije komponente različite visine, od kojih se ona niža, svojom visinom od 22 metra, u potpunosti uklapa u arhitekturu Berlina. Nasuprot njoj je južni dio koji svojom visinom od 38 metara obilježava Centar Grimm kao reprezentativni javni objekat. On istovremeno i nadsvođuje niži dio zgrade, kao i stakleni krov galerije za čitanje. Na taj je način nužnost upotrebe platnenih tendi svedena samo na nekoliko najsunčanijih ljetnih sedmica.
Fasadna obloga se sastoji od svijetložutog jura mramora, čija je kamena struktura naglašena postupkom obrade vodenim mlazovima pod visokim pritiskom. U unutrašnjosti se ovaj materijal dalje upotrebljava u poliranoj varijanti kao pod i obloga za stepenište.
S jedne strane, fasada zgrade se čini strogo podijeljena, dok, s druge strane, upotrebom prozora različite širine, zgrada dobija na ritmičnosti i ujedno ukazuje na različite funkcionalne cjeline biblioteke: iza uskih prozora kriju se police sa knjigama, a iza širokih prozora radni prostori sa pogledom na siluetu Berlina. Osnovna mrežasta struktura od 1,5 metra odražava osovinski razmak između regala, te se time neposredno referira na knjige koje i jesu temelj ovog zdanja.

UNUTRAŠNJA STRUKTURA

Reducirani materijali i boje, kao i jasni geometrijski oblici djeluju samostalno, dajući ovoj zgradi izvana skulpturalni dojam. Ovaj mir i jasnoća oblika nastavljaju se i u unutrašnjosti posredstvom strogo simetrične strukture, upotrebom prirodnih i materijala bliskih prirodi – kamena, drveta, linoleuma, te boja poput crne i bijele. Jedino u komunikacijskom dijelu objekta, npr. u kafeteriji i salonima za odmor do izražaja dolaze crveni elementi. Za zidne obloge i šankove upotrijebljen je furnir drveta američke trešnje (Black Cherry), a za parket u čitaonicama orahovo drvo.
Prostrani foaje koji se pruža na dvije etaže podijeljen je dvjema kockama čije nas gornje površine pozivaju na odmor. Prostor se svjesno otvara putem tri ulaza i velikim staklenim frontovima u prostor grada, pri čemu prostrano dvorište ispred objekta zauzima središnju ulogu, povezujući unutrašnji i vanjski dio.
Na ulazu u zgradu izloženo je umjetničko djelo „Bullet Holes“ njemačko-američkog umjetnika Aruna Kuplasa koje se neposredno referira na urbanu okolinu Centra Grimm i istoriju Berlina, odnosno Univerzitetske biblioteke. Prikazani su detalji sa stubova muzejskog otoka, oštećenih u ratu, te dijelovi fasade iz ulice Dorotheenstraße 1, gdje se sve do useljenja u Centar Grimm nalazila uprava Univerzitetske biblioteke.

RADNI PROSTORI

Crni matirani regali, pod prekriven linoleumom i bijeli zidovi daju lagani sjaj crvenkastom furniru trešnjinog drveta u unutrašnjosti biblioteke. Pored toga, i hrbati mnogobrojnih knjiga, smještenih u crne regale, sjaje u svom šarenilu.
Samo srce ove zgrade tvore radni prostori koji se simetrično i terasasto izdižu na obje strane i to u pet razina. U ovom dijelu, akustički izoliranom staklenim vratima i staklenim zidovima, stvara se izvanredno koncentrirana radna atmosfera. Trešnjino drvo, zelene linoleumske stolne obloge i stolne lampe od zelenkastog svjetlopropusnog stakla, sa diskretnim uzorkom mramora, daju ovim galerijama za čitanje dojam jedne sasvim uspjele modernističke interpretacije klasične čitaonice.
Stakleni krov, sastavljen od 82 pojedinačna elementa, omogućava nesmetan pogled na nebo Berlina, tvoreći time poveznicu sa vanjskim svijetom.

Uprkos svom strogom izgledu, cijela zgrada je, zahvaljujući simetričnoj gradnji, otvorena i transparentna – na sve strane se otvaraju vidici: od televizijskog tornja do Reichstaga ili kroz staklene zidove preko galerija za čitanje koje se protežu skoro cijelom dužinom ove zgrade.
Kao suprotni pol galerijama za čitanje poredani su duž fasade decentralizirani pojedinačni radni prostori. Dubina stola – također po ideji Maxa Dudlera – odgovara strukturi stubova, tako da svaki čitalac dobije svoje mjesto kraj prozora.
Na 6. spratu se preko dva nivoa proteže čitaonica za istraživački rad gdje se mogu vidjeti vrijedni historijski materijali. Tu su upotrijebljeni isti materijali kao i u galerijama za čitanje. Smještanjem duž fasade i upotrebom velikih prozora, ovaj prostor dobija istaknuto mjesto. Široke staklene plohe otvaraju pogled na regale 7. sprata i na taj način odražavaju klasični galerijski izgled.

Optimalno korištenje svjetlosti

Stakleni krov iznad galerija i raspored radnih prostora duž fasade omogućavaju optimalno korištenje dnevnog svjetla. U ovisnosti o prodoru dnevne svjetlosti do pojedinih nivoa objekta, pojedinačna svjetla mogu biti po potrebi prigušena, što doprinosi uštedi energije. Svi prozori su optimalno izolirani pomoću izolacijskih komora između unutrašnjih i vanjskih profila. Ispred pravog prozorskog stakla nalazi se zaštitno okno, te su na taj način solarne žaluzine između prozorskog i zaštitnog okna zaštićene od udara vjetra, a prilikom sunčanog i ujedno vjetrovitog vremena – tipičnog za Berlin – mogu biti upotrijebljene.